Osobni kontakti biba

Dating > Osobni kontakti biba

Click here: ※ Osobni kontakti biba ※ ♥ Osobni kontakti biba

X , 4, 317J. Wilkes je prihvatio Zippelovo misljenje da se Salustijeva rečenica ne odnosi na Koskonija i njegov pohod na Delmate, već upravo na nepoznati Licinijev pohod. G laukonitni vapnenci i klastične fliške naslage Nakon perioda taloženja plitkomorskih foraminiferskih vapnenaca, nastupa vrijeme nemira i gibanja zemljine kore s izrazitim spuštanjem i produbljavanjem mora.

Radi se o međusobno povezanim i bliskim, a opet potpuno različitim pojmovima. Istog trenutka u glavi mu se razbistri, kao da je razgrnuo paučinu iscrpljenosti i praznovjernog straha. Apijanovo djelo o rimskoj povijesti jedan je od najvažnijih i najiscrpnijih povijesnih izvoraza poznavanje Oktavijanovih vojnih akcija u Iliriku, od 35. Opet, za dan ili dva osobno ću pokre- nuti inicijativu za novi krug razgovora. Hidrografska mreža nije oskudna, ali je stalnih tokova malo. Je li ubola vas? A Jude bi uvijek uzeo isti bombon, onaj u sredini, griotu. U kišnom razdoblju izbijaju lokalno jaki izvori. O japodskom jeziku, dakle, ne znamo mnogo, Zato je na budućim istraživačima da rasvijetle i to tzuzetno važno pitanje.

Jude je to kasno ljetno popodne uglavnom proveo ispod Mustanga. Povezao je tako japodsko središte s gotovo mitskim središtem galskog otpora Cezaru {VEITH 1914: 30.

Mapa weba - Tad je već bio tako ţivčan da ga je rastrojio i vlastiti glas, pa mu podlaktice preplave ţmarci.

BENKOVAČKI KRAJ KROZ VJEKOVE Zbornik 1 Izdavač RO »Narodni list« OOUR »Novinsko-izdavačka djelatnost« Zadar Za izdavača Prof. Dane Vučenović Glavni urednik Prof. Julijan Medini Odgovom i urednik Mr. Marko Atlagić Uredništvo Prof. Ivo Petricioli i mr. Milenko Pekić Redakcijski odbor Marko Atlagić, predsjednik, Marko Ivanišević, Sava Jovanović, Julijan Medini, Miloš Miljević, Stipe Morić, Stijepo Obad, Ivo Petricioli, Milan Prtain, Milenko Pekić, Dušan Starević, Dušan Zečević, Srboljub Zorica Recenzenti Dr. Josip Lisac General Vlado Maričić Prof. Ivo Petricioli YU ISBN 86-7377-010-6 BENKOVAČKI KRAJ KROZ VJEKOVE ZBORNIK 1 Benkovac, 1987. Umjesto predgovora Prirodne osobine, stanovništvo i prošlost Benkovačkog kraja nisu bili dovoljno obradeni, a i ono što je učinjeno uglavnom je pisano s nenaučnih i, katkada, tendencioznih pozicija. To su bili osnovni motivi inicijative koju je pokrenula Općinska konferencija Socijalističkog saveza radnog naroda SR Hrvatske Benkovac da se organizira naučni skup o prošlosti Benkovačkog kraja. Ta inicijativa je naišla na svestranu podršku Skupštine općine Benkovac i svih društveno-političkih i privrednih subjekata komune, a u njeno ostvarenje se kao suorganizator uključio i Filozofsi fakultet iz Zadra čime su osigurani uvjeti za podršku Republičke smaoupravne interesne zajednice za znanost Hrvatske S IZ VII. Težnja je bila da se o prirodi, reljefu i njegovim vrijednostima te o prošlosti Benkovačkog kraja i njegovoj kultum oj baštini progovori sa suvremenih znanstvenih pozicija i da u tom poslu sudjeluju stručnjaci i znanstveni radnici iz cijele SFRJ. Odaziv je bio velik tako da su u radu Skupa uzeli učešće stručnjaci i znanstveni radnici s područja prirodnih i humanističkih znanosti, akademici i sudionici NOB-a iz Beograda, Zagreba, Sarajeva, Novog Sada, Zadra, Šibenika, Splita, Kotora i samog Benkovca. Skup je održan u Benkovcu od 22. Kao popratne manifestacije skupa predstavIjeno je drugo izdanje knjige Rade Petrovića »Nacionalno pitanje u Dalmaciji u X IX st. « i otvorena izložba »Benkovaci Benkovčani na starim fotografijama«. Od održavanja Skupa do objavljivanja tekstova referata prošle su četiri godine. Tako obiman materijal nije bilo moguće u datim okolnostima brzo prikupiti, obraditi i pripremiti za štampu te tiskati. Razlozi su prvenstveno bili materijalne i organizacijske naravi, ali nažalost medu njima bilo je i onih sasvim subjektivnog karaktera. Zbog toga Uredništvo nije moglo dosljedno sistematizirati sveukupni materijal koji je zbog obima morao biti podijeljen u dva Zbomika. U ovom Z bom iku označenom brojem 1, objavljeni su radovi koji su ranije pristigli a njihov je redoslijed sistematiziran koliko j e to bilo moguće. Objavljivanje grade iproblematike Benkovačkog kraja u ovom Z bom iku, i onom koji slijedi, uvjereni smo, potaknut će intenzivnije bavljenje ovim krajem sa stanovišta raznih nauka i na taj način pridonijeti njegovom sveukupnom napretku u okviru šire socijalističke zajednice. Uredništvo 5 ANTE IVANOVIĆ BOŠKO KOROLIJA PAVAO MAMUŽIĆ G E O L O G IJA Š IR E G P O D R U Č JA B E N K O V C A Sažetak Izrađena je geološka karta šireg područja Benkovca s opisom svih razvijenih naslaga i prikazom strukturnog sklopa ove regije. Najstarije otkrivene naslage predstavljene su pretežno vapnencima turona i senona, na koje transgrediraju kozinski i foraminiferski vapnenci paleocena. Diskordantno na ove, talože se klastični sedimenti sastavljeni od lapora, laporovitih vapnenaca, kalkarenita, pješčenjaka i konglomerata, u intenzivnoj bočnoj i vertikalnoj izmjeni Prominske naslage. Stariji, tangencijalni pokreti, tvore plikativne strukturne forme dinarskog smjera pružanja kreda i foraminiferski vapnenci , dok se u klastičnim naslagama Prominske naslage , zapažaju samo elementi radijalne tektonike. Uvod Naziv »Geologija« se prvi puta susreće u djelu Philibiblon od R. Taj se naziv održao do danas, kao i definicija, da je to »znanost o zemlji«, odnosno, znanost o sastavu i strukturi zemljine kore od njenih prapočetaka do današnjih dana, kako se to danas uopćeno definira. Praktična strana ove grane prirodne znanosti je vrlo brzo uočena, prvo u rudarstvu, a zatim u građevinarstvu i ostalim privrednim djelatnostima. Danas se ekonomski potencijali jedne zemlje ne mogu ni zamisliti bez pomoći geologije. U ovom će referatu biti prikazane geološke karakteristike benkovačkog kraja s nešto širom okolicom. Uvodni dio, povijest geoloških istraživanja i stariji dio paleogena, napisao je prof. Ante Ivanović, kredne naslage Pavao Mamužić, a Prominske naslage i struktume odnose, Boško Korolija. Povijest geoloških istraživanja Razvoj nauke i privrede nekog kraja direktno je vezan za političko-administrativne okolnosti. Prvi i drugi svjetski rat su prijelomni momenti, koji su donijeli korjenite promjene političko-administrativnih prilika, koje je i benkovački kraj doživio u novijoj povijesti. Beč, kao jedan od tadašnjih evropskih centara geologije, proširuje primjenu geologije i na naše krajeve, ali tek u drugoj polovici XVIII stoljeća. Najstarije podatke o geološkoj građi ovog područja nalazimo u radu G. Ti su podaci bili geološka osnova za list X »Pregledne geološke karte Austrougarske Monarhije« od F. U tumaču te karte, F. Hauer prikazuje jednostavnu stratigrafsku podjelu, pa izdvaja samo kredu i eocen. Slično čini i G. Prva detaljnija geološka istraživanja benkovačkog područja je izvršio R. Schubert 1903, 1904, 1905, 1908 i 1909. Istovremeno, a na temelju ovih radova, izrađene su pregledne geološke karte mjerila 1:75000 i tumači tih karata. To su listovi Novigrad Benkovac i Zaravechia und Stretto. Na ovim je kartama detaljnije obrađena gornja kreda, stariji paleogen je podijeljen u više stratigrafskih jedinica, a Promina naslage su samo litološki razradene. Ove su karte poslužile kao osnova svim kasnijim proučavanjima geologije ovog kraja. U razdoblju izmedu dva rata, geološka se aktivnost u ovom području svodi na pojedinačne radove O. Kuhna 1946 i W. Quitzowa 1941 , koji proučavaju naslage paleoeena. Ovom razdoblju pripada i Geološka karta Jugoslavije, mjerila 1:1000000 od V. Nakon drugog svjetskog rata, geološka su istraživanja bila vrlo intenzivna. Izvršeni su opsežni radovi inženjersko-geološkog i hidrogeološkog smjera, istraženi su rudni potencijali, izrađene su geološke karte u okviru potencijalno naftnih terena, kao i karte drugih namjena. Znatan dio ovih podataka pohranjen je kao fondovski materijal. Posljednjih se godina više autora bavilo proučavanjem strukturne građe Dinarida kao: J. Aubouin 1960 , B. Ćirić 1960 , A. Grubić 1959 , L. Kober 1952 , K. Petković 1958 , B. Sikošek 1958 , B. Medwenitsch 1965 , M. Hanich 1971 i D. Svi su ovi radovi bili vrlo dobra osnova za izradu Osnovne geološke karte SFRJ, mjerila 1:100000, koja predstavlja sintezu svih postojećih saznanja i iskustava dobivenih primjenom novih metoda rada u geologiji. Geologija benkovačkog kraja je prikazana na listovima Obrovac A. Mamužić, 1971 , Biograd P. Nedela Devide, 1968 i Zadar Ž. Stratigrafija Područje Bukovice i Ravnih kotara izgrađeno je od karbonatnih i klasičnih sedimenata. Karbonati se sastoje od vapnenaca, manjim dijelom od dolomita. Klastiti su predstavljeni laporima, vapnencima, konglomeratima i brečama. Odlikuju se vrlo jakom vertikalnom i lateralnom promjenom facijesa. Zajednička odlika svih ovdje razvijenih sedimenata je njihov postanak. Jedni i drugi su nastali u moru, ali u vrlo različitim paleogeografskim uvjetima. Karbonati su se taložili u mimom, plitkom i toplom moru daleko od utjecaja kopna. Klastiti su produkt vrlo nemirne sredine taloženja, uz snažan utjecaj kopnenog materijala. Stariji, karbonatni razvoj pripada uglavnom krednoj formaciji, a mlađi, klastični, paleogenu. Gornja kreda Najstarija geološka formacija na površini prikazanoj na ovoj geološkoj karti, pripada gornjoj kredi. Ona se sastoji od vapnenaca s nešto dolomita u nižim i pretežno od vapnenaca u višim dijelovima. Smješteni su u jezgrama antiklinala, tvoreći u pravilu, morfološka uzvišenja. Sastoje se poglavito od svjetlosmeđih, dobro uslojenih do pločastih vapnenaca. Debljina slojeva varira u prosjeku od 20-50 cm, a u pločastim vapnencima od 5-20 cm. Sadrže nepravilne uloške dolomita i dolomitičnih vapnenaca u nižem dijelu turona, ili se s njima izmjenjuju. Dolomiti su nastali preobrazbom od vapnenaca, pa su prisutni i svi mogući prelazi na relaciji vapnenac - dolomit. Mirno, plitko i toplo more dobre prozračnosti, pogodovalo je bujnom razvoju školjkaša i mikroorganizama. Među školjkašima dominiraju rudisti, dok se oštrige i puževi susreću samo u nižim dijelovima turona. Od puževa se javljaju pripadnici roda Nerinea, a od oštriga predstavnici roda Chondrodonta s vrstama Chondrodonta joannae Choffat i Ch. Medu brojnim primjercima rudista, utvrdena je samo vrsta Radiolites praesauvagesi Toucas u nižim, te vrste R. Od mikrofosila su prisutne foraminifere uz nešto algi, uglavnom šireg stratigrafskog raspona. Determinirane vrste rudista dokazuju, da najniže otkrivene naslage ovog područja pripadaju turonskom katu gornje krede, čija debljina iznosi 450-500 m. Rudistni vapnenci - Senon U područjima rasprostranjenja turonskih naslaga, razvijeni su deblje uslojeni vapnenci senona, koji se na njih kontinuirano nastavljaju. Ulošci dolomita su u njima dosta rijetki, a debljina slojeva se kreće od 40-70 cm u prosjeku. Fosili su u qvim vapnencima bogatiji primjercima, rodovima i vrstama. Najučestaliji su rudistni roiđovi Vaccinites i Radiolites, a brojni su i primjerci mikroorganizama iz skupine foramlniffra. Najznačajnije rudistne vrste su: Radiolites sauvagesi D'hombres - Firmas , R. Od mikrofosila su vrlo česte foraminifere, među kojima su značajnije vrste Accordiella conica Farinacci i Keramosphaerina tergestina Stache. Uz rod Miscellanea, javljaju se i drugi rodovi i vrste šireg stratigrafskog raspona. Svi navedeni fosili ukazuju na gotovo cjeloviti razvoj senona u ovim krajevima. Debljina senonskih naslaga kreće se od 350-400 m. Nakon taloženja ovih vapnenaca došlo je do izdizanja i okopnjavanja, izazvanog laramijskim orogenetskim pokretima. Kroz to vrijeme su se stvarala manja ili veća ležišta bemitskih boksita u morfološkim udubljenjima, ovisno o trajanju kopnene faze i brzine rastrožbe. Paleogen Veliki dio benkovačkog područja je izgrađen od naslaga paleogena, koje su na prikazanoj karti izdvojene u tri litostratigrafske jedinice: Kozinski i foraminiferski vapnenci Glaukonotni vapnenci i klastične fliške naslage »Promina naslage« , Kozinski vapnenci, koji diskordantno leže preko podloge, označavaju novi sedimentacijski ciklus, koij se očituje u prekidu kopnene faze. Početno nastaju plitke depresije ispunjene slatkom ili brakičnom vodom, gdje se talože kozinski vapnenci. K ozinski i foraminiferski vapnenci Naslage ove jedinice se nalaze u području južno od linije Smilčić - Benkovac Vukšić, prateći kredne strukture. Početno ih izgrađuju svjetložuti i svjetlosmedi, dobro uslojeni, gusti vapnenci s brojnim slatkovodnim gastropodima iz roda Stomatopsis, ostacima oogonija haraceja i mikrofaunom. Najčešće su miliolide, zatim vrste foraminifera kao Lituonella libumica, L. Svi su ovi oblici karakteristični za brakičnu sredinu. Daljnjim spuštanjem tla, čitavo je podm čje preplavljeno plitkim morem, u kojem nastaju foraminiferski vapnenci. Oni se kontinuirano talože na kozinskim vapnencima. Slabije su uslojeni, gromadasti, svjetlosmeđi do mžičasti, s vrlo velikim brojem raznih foraminifera. Prvo se javljaju sitne miliolide i globigerine. Na njima slijede slojevi s kmpnijim miliolidama i sitnijim alveolinama kao: Coskinolina libumica, Dictyoconus americanus, D. U vršnom dijelu naslaga prisutni su i prvi numuliti predstavljeni vrstom Nummulites globulus. Za prave »numulitne« vapnence karakteristične su sljedeće vrste: Nummulites millecaput, N. N, gizehensis i dr. Kozinski vapnenci pripadaju najgomjem paleocenu i najnižem donjem eocenu, a formainiferski vapnenci su nastali u razdoblju od donjeg do zaključno srednjeg eocena. Ukupna debljina kozinskih i foraminiferskih vapnenaca iznosi cca 250 m. G laukonitni vapnenci i klastične fliške naslage Nakon perioda taloženja plitkomorskih foraminiferskih vapnenaca, nastupa vrijeme nemira i gibanja zemljine kore s izrazitim spuštanjem i produbljavanjem mora. U ovom nemirnom razdoblju nastaju najprije glaukonitni vapnenci, a kontinuirano na njima i klastične naslage fliša. Taloženje fliša je u većem dijelu Dalmacije prekinuto ponovnim izdizanjem morskog dna i okopnjavanjem. U kopnenom periodu se akumuliraju i formiraju brojna ležišta boksita bemitsko-hidrargilitskog sastava. Naslage ove jedinice su otkrivene uz jugozapadni m b polja od Smilčića preko Benkovca i Pemšića na jugoistok, a na jugozapad preko Pristega u pravcu Stankovaca. Najstariji član ove jedinice su glaukonitni vapnenci s numulitima, ježincima, oštrigama i gastropodima. Produbljavanjem mora, pojačava se iaporovita komponenta, a u daljnjoj fazi se talože još i laporoviti vapnenci, kalkareniti, pješčenjaci i konglomerati, koji se nepravilno izmjenjuju. Vršni dio ovih naslaga je litiloški nešto ujednačeniji. Talože se uglavnom lapori i vapnenci s rjeđim ulošcima pješčenjaka i konglomerata. Svim ovim naslagama je zajednička odlika razvoj sitnih foraminifera, čije su asocijacije na temelju pojave i isčezavanja podijeljene na četiri biozone. Idući odozdo prema gore to su: Acarinina bulbrooki, Acarinina rotundimarginata, Hantkenina alabamnesis i Tmncorotaloides rohri, s dmgim pratećim rodovima i vrstama. Prema navedenim fosilnim zajednicama, ove naslage pripadaju uglavnom srednjem eocenu. Promina naslage Promina naslage označavaju ponovno nadiranje mora i kao cjelina predstavljaju završni element sedimentacijskog ciklusa paleogenskih naslaga. U većem dijelu Dal10 macije, promina naslage nastaju nakon prekida sedimentacije. Jedino na benkovačkom području se one talože bez prekida na naslagama fliša. Dakle, jedino ovdje nije bilo u to doba formirano kopno, pa radi toga nema ni koncentracije boksitne mase bemitsko-hidrargilitskog sastava. Naslage prominskog bazena sjeverne Dalmacije prostiru se od Ravnih kotara na jugu, sve do jugoistočnih padina Velebita, zatim do Novigradskog mora na sjeverozapadu preko Bukovice i planine Promina do Moseća na jugoistoku. S obzirom na svoj cjeloviti razvoj baš u ovom području, naslage su dobile ime po planini Promini, gdje je utvrđen »Locus tipicus«. Većina autora što se tiče odnosa prominskih naslaga prema starijim sedimentima smatra, da su one u sjevemoj Dalmaciji transgresivne na boranim kredno-paleogenskim strukturama, što ima za posljedicu stvaranje ležišta boksita na pretprominskom razvedenom paleoreljefu. Medutim, u podm čju Benkovca taj je odnos bitno dmgačiji, s utvrdenim kontinuiranim taloženjem prominskih naslaga na srednjeocenskom flišu A. To je ujedno razlog što u njegovom širem području Benkovac - Smilčić , nalazimo najpotpuniji razvoj prominskih naslaga od gornjeg dijela srednjeg eocena, do prelaza u donji oligocen. Na ostalim lokalitetima sjeverne Dalmacije, uključujući i planinu Prominu, nedostaje ovdje prisutni bazalni član. Detaljni opis postanka prominskog bazena, gaološkog sastava, kao i razdiobu po starosti, prikazuje D. Šikić 1965 , koji unutar prominskih naslaga izdvaja tri litološke cjeline tri litostratigrafska člana : Najstariji flišoliki član, prema spomenutom autom leži diskordantno preko srednjoeocenskih lapora, kao posljedica orogenetske faze. Ovom zaključku suprotstavljeno je mišljenje o kontinuiranom slijedu sedimentacije A. Ivanović, 1971 , da bi se u novije vrijeme ista pojava na istom lokalitetu Šopot objašnjavala kao fenomen »dubokovodnog kanala, odnosno facijesa kanaliziranih sedimenata u eocenskom flišu« J. Ovaj član zastupan je intenzivnom izmjenom konglomerata, lapora, pješčenjaka i vapnenaca. Paleontološki su dokumentirani brojnim foraminiferama, koje odgovaraju gomjem dijelu srednjeg eocena s kontinuiranim prelazom u sljedeći litostratigrafski član. S mg % 9,1-9,2 pH vlažni 1,1-1,7 Spec. Usporedba mulja Karinskog mora sa slićnim muljevima drugih lokaliteta Novak i Čepelak, 1982 Literatura : Nusret B r d a r e v i ć i Marinko O l u i ć , Prilog poznavanju tektonske građe jadranskog podmorja. Z bom ik radova Rud. Dragutin C v i j a n o v i ć , Seizmićnost područja SR Hrvatske. Damir F r a n o t o v i ć , Boksiti Dalmacije, njihova problematika i perspektive, Tehnika: rud. Leon N i k l e r , Značaj i karakteristike smeđih ugljena Dalmacije. Renata N o v a k i Radovan Č e p e l a k , Ispitivanje mulja Karinskog mora, Fond str. Industroprojekta u Zagrebu, Zagreb, 1982. Marinko O l u i ć , Mihovil H a č e k i Miroslav H a n i c h , Fotogeološko-tektonska interpretacija šireg područja Bukovice sjevema Dalmacija. Marinko O l u i ć i Dragutin C v i j a n o v i ć , Tectonic elements registered on the Landsat imagery in area of Yugoslavia and their practical meaning. » Summary SE ISM O TE C TO N IC A C T IV IT Y A N D M IN E R A L R E S O U R C E S IN THE A R E A OF R A V N IK O T A R IA N D BUKO VICA D A LM A TIA The purpose o fth is study has been to give a survey o fth e seismotectonic activities and to point out the known and the potential mineral recources o f the region. The area o f R avni Kotari and Bukovica is predominantly made o f Cretaccous carbonate and Tertiary clastic layers. Throughout the geologic history intensive tectonic activities were taking place resulting in the present day tectonic relations. Vertical m ovements are particulary distinet. They have led to considerable subsidence and asendance o f rock complexes. Such tectonic activity is reflected in the seismotectonics o f the area too. M ost distinet seizmic activity is in the Šibenic - Zadar zone, between Obrovac - Ervenik and in the Promina mountain. So far more than 8,5 tons o f the ore have been produced, but it is assumed that there are sill considerable quentities in store underground. In som e parts there are layers o f good quality brown coal there. Some coal mines Siverić produced this coal in quantities worth mentioning, and it is justified to presume that there are new reserves available. Apperances, even layers o f phosphorite have been recorder which means that further research is required. Building Arhitectural stone and som e non metal naw-material can be o f considerable importance for the economic development o f the country. Balneochemical exploration o f the Karin - sead peloids indicate that m ud there is o f good healing properties. Pojava spilja ilipećina te jama iponora u benkovačkom kraju rezultat je geološki dugotrajnih erozijskih procesa poniranja oborinskih voda u ove naslage. Snižavanjem nivoa podzem nih voda neki spiljski i jam ski prostori ostali su suhi i dostupni za naša istraživanja. Zbog okršavanja i nanašanja površinskog materijala u podzem lje neke jam e i ponori postaju plići. U depresijama današnjeg reljefa na kontaktu razlomljenih vapnenaca te kvartamih i relativno nepropusnih stijena javljaju se ponori sa svojom povremenom funkcijom gutanja vode. Od oko pedeset za sada registriranih speleoloških pojava, više od desetak objekata zanimljivo je sa stanovišta iskoristivosti za potrebe općenarodne obrane. N eke od tih podzemnih šupljina korištene su i u prošlom ratu kao privremeno sklonište, a tako bi moglo biti - ako zatreba - i u budućnosti. Izradom detaljnog speleološkog katastra benkovačkog kraja pružila bi se mogućnost za daljnja praktična proučavanja. Uvod Speleološki objekti - spilje ili pećine , jame i ponori u promatranom području benkovačkog kraja, javljaju se kao logičan rezultat geološke građe terena. Hidrogeološka karakteristika karbonatnih naslaga i međusobni odnos vodopropusnih s vodonepropusnim osobinama rezultirale su razvojem znatnog broja speleoloških objekata. Na mjestima gdje je tektonikom jače razlomljena njihova kompaktnost okršenost naslaga je jače izražena i tu nalazimo veće spiljske prostore, izvor-pećine i dublje jame. Orografski profil benkovačkog područja pokazuje da je visina terena najveća u njegovom sjevemom i sjeverozapadnom dijelu oko Gomjeg Karina brdo Visibaba s kotom od 544 m. Prema jugu i zapadu teren se postepeno i uglavnom valovito spušta na niže kote uz uzvišenja od svega nešto preko dvije stotine metara. Najmanje kote u unutrašnjosti terena jesu u zapadnom dijelu benkovačkog prostora kod Nadinskog blata 77 m te na njegovom istočnom rubu u Donjim Barama u toku Morpolače 99 29 m. Svoje najniže nadmorske kote 1 m prostor benkovačkog kraja ima uz rub Vranskog jezera na dijelu koji pripada benkovačkoj općini. Okršenost terena jače je izražena u području krednih naslaga te u karbonatnim naslagama gomjeg eocena u razvoju grebenskih vapnenaca i vapnenačkih konglomerata. Fritzu 1978 »čest je slučaj brzog poniranja oborinskih voda u propusne zone i pojava povremenih izvora na kontaktu s nepropusnim laporima. Krške podzemne vode prihranjuju se uglavnom samo oborinama i dosta su duboko u podzemlju. U kišnom razdoblju izbijaju lokalno jaki izvori. « Okršenost terena djelomično je naglašena i u toponimima na karti benkovačke općine, kao npr. Istraživanje speleoloških objekata Praktično korištenje i uočavanje speleoloških pojava na benkovačkom prostom poznato je već odavno. Sklanjanje stoke tokom ljetne žege u predvorja pećina znano je sigumo već prvim stanovnicima ovog prostora, dok ih je potreba za pitkom vodom također u toku ljetne žege prisiljavala da i uđu u tamu postojećih izvor-pećina. Poplave plodnih polja i začepljenja ponora prisiljavaju stanovnike benkovačkog prostora da ih uređuju i čiste. Jame se uglavnom koriste za bacanje iznenadno uginule stoke, što nije baš pozitivna činjenica, ali eto u nekim momentima životne stvamosti postaje jedina mogućnost! Detaljna i sistematska speleološka istraživanja ovog prostora vršena su tek iza minulog rata godine 1961 prilikom izrade preglednih geoloških i hidrogeoloških istraživanja dijela Ravnih kotara odnosno čitavog prostora između Zrmanje i jadranske obale Magdalenić, Mamužić. Dodatna ispitivanja na ovom dijelu vršili smo još 1973. U elaboratima pohranjenim u Geološkom zavodu u Zagrebu za podm čje benkovačke općine registrirano je 30 jam a i 14 pećina točne lokacije i 12 izrađenih nacrta. U kasnijim obilascima ovog terena registrirano je još nekoliko objekata, ali oni nisu detaljnije ispitivani niti topografski snimani. U stmčnim radovima s ovog terena kao specifičan primjer za čitavo podmčje dinarskog krša obrađena je izvor-pećina Karišnica Božičević, 1969 , a u navedenom radu objavljena je i fotografija uređenog ponora u polju kod Pemšića, južno od Benkovca. Karakteristični speleološki objekti Prema speleološkoj klasifikaciji do sada istražene pojave na podm čju benkovačke općine spadaju u kategoriju manjih objekata. Najduži speleološki objekt je izvorpećina Karišnica sa 120 m dužine, a slijede Velika pećina u Kličevici sa 92 m spiljskih kanala, pećina Golubinka ispod Gradine 50 m , Mala ili donja pećina u KJičevici 47 m , Končareva pećina 35 m u naselju Dmiovići te ostale manje i kraće pedne. Od tih manjih kao primjere u ćvom TStTu navodimo pećine Rašeljku i Tamnicu u Gomjem Karinu. Karakteristika spiljskih pojava je njihovo formiranje duž slojnih ploha karbonatnih naslaga od kojih Končareva pećina ima najširi podzemni prostor dužine 40, širine 35 te visine nešto preko 5 m. Duž sjecišta pukotinskih sistema dolazi i do račvanja spiljskih kanala, kao što je slučaj kod Velike i Male pećine u Kličevici. Sve istraživane spilje osim izvor-pećine Karišnica spadaju u tip suhih pećina u kojima povremena pojava vode dolazi samo u obliku nakapnice ili vode cjednice. U neposrednoj blizini benkovačke općine postoje dvije pećine sa stalnom podzemnom akumulacijom vode - pećina Bela voda i Bruška pećina vrlo znaćajne za lokalne potrebe i potrebe općenarode obrane. Istraživane jame razlićitih su dubina, ali za sada nisu potpuno ispitane. Za sada je najdublja, ali nedovoljno ispitana jama Golubinka kod Modrinog Sela pretpostavljena dubina više od 40 m. Prema padu kamena neke od registriranih jam a također su znatnih dubina područje oko Gomjeg Karina , ali godine 1961. Za ponore kod Pemšića južno od Benkovca izrađeni su nacrti do u tom času za čovjeka dostupnog mjesta. Karakteristika ostalih ponora je uglavnom ljevkasto udubljenje u kvartamom nanosu ispod kojeg je karbonatna podloga koja guta naplavnu vodu. Popis registriranih speleoloških objekata a Spilje pećine 1. Izvor-pećina Karišnica Konćareva pećina Pećina u Žednoj Gredi Zlatna pećina Pećina povrh gradine Kutlovića Mala ili donja pećina - Kličevica Velika pećina - Kličevica 8. Čelinapećina Pećina kod Klićevice Pećina kod ruševina Kličevice Rašeljka pećina Tamnica pećina Pećina Golubinka Pećina kod Nadina b Jameiponori 1. Jama u Brzojni drazi Jama Golubinjača Jama bezdanka Jama kod škole u Nadinu Jama bezdanka Jama Pavlovići Jama Golubinka Jama bezdanka Jama pri pleći Jama na ravnom kršu Jama na kršu Cujina jama Jama Golubinka - Modrino Selo Ponori kod Polače Ponor kod Polače 16. Ponor u polju kod Polače Jama Golubinka Mala Golubnjača Jama Golubnjača Ponor Rajinka Ponor kod Polače Ponor kod Jagodnje Donje Jama Veliki ponor - Perušić polje Mali ponor - Perušić polje Jama istočno od Perušića Ponor Vukušić Jama na Petrinu Jame kod Radašinovca Jame kod Banjavca Potreba i značenje speleološkog katastra Proučavajući ostala podm čja krša naših Dinarida suočeni smo s činjenicom da je još velik broj speleoloških objekata neotkriven i neistražen. Ovo saznanje, vjemjem, moramo primijeniti i za podm čje benkovačke općine, što se u budućnosti može i ispraviti. U prvom redu svi ovi detalji dolaze kao dopuna upoznavanju hidrogeoloških karakteristika karbonatnih naslaga i procesa okršavanja koji su se nekada događali na ovom prostoru. Posebno, a danas naročito, naglašeno je značenje speleoloških objekata za potrebe općenarodne obrane. Nije potrebno posebno naglasiti što znači voda u izvor-pećinama u slučaju oštećenja ili uništenja magistralnog vodovoda i zbog toga upozoravamo na potrebu određenog interesa benkovačkog kraja i za izvor-pećinu Bela voda i Brušku pećinu te za ostale pećine ili jame s vodom na koje još možemo naići. I najm anja pećina i za sada nepoznato proširenje u nekoj neispitanoj jami može nam sutra - ako to zatreba - poslužiti kao sigumo sklonište, skladište ili mjesto za razne specijalne namjene. Za izradu detaljnog speleološkog katastra od osnovne važnosti je prikupljanje informacija od stanovnika svih mjesnih zajednica, zatim informacije dobivene od udruženja lovaca i lugarske službe. Prema upitniku koji postoji u Geološkom zavodu u Zagrebu potrebni podaci mogu se kompletirati i sistematizirati uz pregledno nanošenje na topografsku kartu određenog mjerila. Terenskim rekognosciranjem speleologa svi prikupljeni podaci mogu se točno locirati uz eliminiranje pojedinih objekata nazivanih različitim imenima. U sljedećoj fazi, u periodu potpune suše, dolazi konkretno terensko ispitivanje uz izradu odgovarajućih nacrta u svim speleološkim objektima. Zaključak Speleološke pojave benkovačkog kraja javljaju se kao rezultat geološke građe terena izgrađenog od karbonatnih naslaga. Dugotrajnim radom vode, te korozijsko-erozijskim procesima duž postojećih pukotina, došlo je do formiranja podzemnih šupljina i kanala. Istraženost speleoloških objekata - pećina ili spilja i ponora na promatranom prostom nije još u potpunosti provedena i trebalo bi je u navedenom periodu realizirati. Do sada je u granicama benkovačke općine registrirano oko 50 speleoloških objekata od kojih prevladavaju jame, pa pećine i ponori. Speleološki objekt s vodom samo je jedan izvor-pećine Karišnica , ali on je aktivan samo u kišnom razdoblju godine. U to vrijeme pojedini ponori predstavljaju problem jer svojom začepljenošću ne omogućuju brže odvodenje naplavnih voda oštećujući obradiva tla. Naglašava se potreba detaljne izrade i obrade speleološkog katastra benkovačke općine jer bi se na taj način dobio kompletniji uvid u postojeće speleološke objekte. Osim znanstveno-morfoloških i hidrogeoloških podataka svi istraženi objekti dali bi nam uvid u veličinu podzemnih prostora koji se mogu - ako se za to pokaže potreba koristiti za slučaj sklanjanja stanovništva i ostalih materijalnih dobara. Kompletno poznavanje svih speleoloških pojava na podm čju benkovačkog kraja upotpunit će našu sliku i o tim vrijednostima, omogućujući nam da uz geološku građu, uz postojeće mdno bogatstvo i hidrogeološke karakteristike upoznamo i taj dio stvarnosti vrednujući ga na način na koji on to zaslužuje. Božićević 3 - BENKOVACKI K. II, Zagreb 1961, Fond str. Srećko Božićević, »Pećine, jame i ponori s vodom u podrućju Dinarskog krša«, Krš Jugoslavije, knj. Franjo F r i t z , »Ravni kotari - Bukovica. Hidrogeološka studija«, Zagreb 1976. Antun M a g d a l e n i ć i Pavao M a m u ž i ć , »Geološka, hidrogeološka i inženjerskogeološka istraživanja Iista Obrovac 53«, Zagreb 1961, Fond str. Summary THE SIG N IF IC A N C E O FSPELEOLOGICAL A P P E A R A N C E S IN THE A R E A OF BEN K O VAC CROA TIA The appearance ofcaves, pits and swalow-holes is the result o f geologicaIly long erosive proces caused by o f the sinking rain-fall waters into these layers. With the lowering o f a level o f ground waters some spaces o f caves and holes become dry and approachable to our investigations. Because o f karstifications and o fth e deposition o f surface materials in underground, som e holes and swallow-holes become shallower. Am ong water caves the most significant is the spring o f the cave Karišnica which is active only during rainy season o f the year. A m ong fifty speleological objects, registered till now, more than ten are interesting because o f its usefulness for various requirements. Some o f these underground hollows served during past war as temporary shelters. The detailed making o f speleological register o f area od Benkovac, would give the feasibility for further practical researches. ANTE KALOGJERA P R IR O D N O G E O G R A F S K A O SN O V A I STA N O V N IŠTV O B E N K O V A Č K E M IK R O R E G IJE Sažetak Benkovačka mikroregija kao dio zadarske regije je vrijedan agrami prostor na raskršću značajnih prometnih veza mediteranskog primorja i zaleda. Opća zonalnost svih prirodnih osobina odredila je regiji izrazito prijelazni karakter izmedu osobina mediteranskog primorja i osobina submediteranskog kontinentalnog zaleda. Prirodna osnova utjecala je i na opću naseljenost prostora, te je stanovništvo smješteno najvećim dijelom na jugozapadu, gdje su uvjeti života i rada uvije k bili najpovoljniji. Stanovništvo benkovačke regije stalno emigrira. U razdoblju od 1953-1981. U toku su mnogi nepovoljni demografski procesi; opadajuća reprodukcija, depopulacija i starenje stanovništva. Mijenja se i socioekonomska struktura, je r aktivno stanovništvo brojem opada, radno stanovništvo iseljava, a uzdržavanog stanovništva je sve više. Mjerama socijalne i ekonomske politike zatečeno stanje treba mijenjati. Uvod Prostomi pojam benkovačkog kraja u okvirima zadarske regije vremenski i teritorijalno je promjenjiv i ovisi o gravitacijskoj snazi Benkovca i jačanju njegovih funkcija. U širem smislu to je cjelokupni prostor koji gravitira Benkovcu kao mikroregionalnom središtu, a u užem smislu administrativno-politička cjelina općine Benkovac'. Blizina Zadra kao većeg regionalnog centra utjecala je na gravitacijsku usmjerenost Benkovca, koji je u odnosu na susjedne mikroregionalne centre Obrovac, Biograd i Knin dosta autonoman, dok procesi litotalizacije i atraktivnost obalnog pojasa prema kojem danas teži velik dio stanovništva mikroregije, nedvosmisleno utječu na njegov današnji razvoj. Depopulacija i demografski regres koji se javljaju od 1961. Elementi prirodne osnove Značenje smještaja i geografskog položaja. Benkovačka mikroregija smještena je u središnjem kopnenom dijelu sjevemodalmatinske regije, te svojim sjevemim rubovima izbija na Karinsko more, a južnim na obale Vranskog jezera i približava se moru na svega 2 km. To je kontaktni prostor zadarske regije i šibenske mezoregije određen isključivo administrativno-političkim granicama koje imaju izvjesnu tradiciju ali ne i funkcionalnu svrsishodnost Sl. Granica ide sredinom Vranskog jezera od jugoistoka prema sjeverozapadu, zatim u velikom luku obilazi naselje Vrana, te nizom vapnenačkih bila V. Bak 217 m i Petrim 253 m izbija na Tinj. Odatle ide prema sjeveru uz Nadinsko blato do Nadina i ponovo skreće ka sjeverozapadu obuhvaćajući prostor sve do Islama Grčkog. Zatim granica slijedi prema Karinskom moru i dalje prema istoku do Parčića, a potom skreće na jug do Ostrovice, te odatle prema jugozapadu do Vranskog jezera. Benkovačka mikroregija je prostor na razmeđi Kotara, Bukovice i Primorja. Njen sjeveroistočni dio zauzima krška visoravan Bukovica oko 25% , a preostali dio plodni niski i prometno pogodni Ravni kotari 75% s posebno istaknutom benkovačko-stankovačkom zonom oko 47%. Prosek 645 m do Vranskog jezera 31,5 km. Površina iznosi 640 km2, a na tom prostom živi 33. Vrijednost plodnih i klimatski ugodnih Kotara bila je oduvijek kontrast siromašnoj i krški oporoj Bukovici, te je stalno prisutna emigracija iz Bukovice prema Kotarima, odnosno danas prema obali. Razumljivo je da su povijesni događaji više ili manje utjecali na ove tokove. Prednost obilja vode bila je presudna za opstanak u kršu, te je benkovački kraj u dalekoj prošlosti bio žitnica nadomak moru i stočarsko zimovalište podno vrletnog Velebita i ličkog zaleđa Rogić V. Utjecaji dalekog vremena tradicijom su se očuvali do naših dana, a agrostočarska ekonomija ostala je i danas temelj egzistencije, jasno na dmgim osnovama i dmgim dmštvenim odnosima. Agrama vrijednost ovog prostora dolazi do izražaja osobito u naše vrijeme, kada je hrana sve cjenjenija a potražnja sve veća. Obilje agramih površina već se danas djelomično vrednuje, ali ne ni iz daleka onako kako bi to moglo biti. Prometnogeografska vrijednost kraja je velika, jer krški oblici ovdje nisu osobito izraženi i ne predstavljaju prometne prepreke. Benkovačka mikroregija je široko otvorena Kninskim vratima i Unsko-butišničkom prijevoju, a veza prema mom je veći broj. Važne prometnice koje vezuju zadarsku regiju a djelomično i šibensku mezoregiju idu upravo ovim prostorom, a gradnja ceste Zaton - Zeleni Hrast nadomjestila je dijelom jadransku cestu, pa su veze prema Rijeci i Zagrebu postale nešto kraće. Središnjim dijelom benkovačke mikroregije idu važne cestovne i željezničke veze Zadra i Knina, odnosno cestovne veze Zadra, Šibenika, Rijeke i Zagreba, dakle čitave sjeverne Dalmacije s kontinentalnim zaleđem. Ovim prometnicama vrši se osnovna razmjena dobara, a u sezoni kreće velik broj turista prema centrima na obali i otocima. Osnovni elementi geografskog položaja, dakle dobra prometna povezanost, obilje voda i agrarnih površina utjecali su na cjelokupan povijesni i suvremeni razvitak ovog kraja. Benkovački kraj se reljefom i sastavom zemljišta bitno razlikuje od ostalih dijelova jadranskog primorja i sličan je susjednim krajevima Kotara. To je izrazito niski prostor s visinama koje se kreću između 80 i 200 m. Tek na krajnjem sjevemom m bu kod Bmške, nalaze se najveće visine Visibaba -544 m i Kunovac -640 m , a nešto je viši i jugoistočni m b kod Ostrovice 406 m , Stankovaca 326 m i brda Debeljak 286 m , tako da je čitav prostor lagano nagnut od jugoistoka prema sjeverozapadu. Cjelokupni reljef ima blago valoviti izgled, jer se od jugozapada prema sjeveroistoku smjenjuju nizovi vapnenačkih bila i prostranih udolina, a mjestimice se izdižu i usamljeni strmi vapnenački humci. Čak ni dio koji pripada Bukovici ne pokazuje značajniju dinamiku reljefa, ali prevlast vapnenaca i odsustvo plodnih površina ukazuje na njenu sterilnost. Glavni elementi reljefa pmžaju se dinarski, čime je reljef otvoren u longitudinalnom smjem, a budući da nema većih visina lake su komunikacije i u transverzalnim smjerovima. Geološka građa i sastav zemljišta imaju jako izraženu zonalnost. Prevladavaju mezozojski kredni vapnenci i vapnenci paleogena koji u osnovi izgraduju cjelokupni prostor mikroregije Sl. Od jugozapada prema sjeveroistoku smjenjuju se uske i duge zone vapnenaca, dolomita, fliša, kvartamih naplavina i crvenice, lapora i konglomerata paleogena te vapnenačkih konglomerat paleogena Korolija B. Tek na krajnjem sjeveroistočnom dijelu nalaze se vapnenački konglomerati s laporima, gdje je razvijen izraziti krš i gdje se javljaju vapnenačke goleti i kamenjare. Valoviti reljef s naizmjeničnim nizovima bila i udolina rezultat je specifičnog sastava i grade u kojoj se čvršće i otpomije vapnenačke antiklinale smjenjuju s rastresitim sinklinalama. Vapnenačka uzvišenja zaostala su kao otpomija, dok su se u sinklinalam a diferenciranom erozijom razvile prostrane udoline. Velike količine kvartarnih nanosa i crvenice ostaci su pleistocene glacijacije i njenih klimatskih utjecaja, jer je tada bilo znatno hladnije i vlažnije i bilo je pojačano spiranje materijala s padina prema nizinama i udubljenjima. Reljef mikroregije smirenim i blagim formama pogodovao je tokovima gospodarskog razvitka, a sastav je omogućio korištenje nekih sirovina kao boksit, glinu, cementni lapor, kredu, gradevni kamen benkovački kamen i vapnenac. Razumljivo je da su prednosti reljefa i sastava zemljišta došle do izražaja tek u razdobljima u kojima je prisutna jača dm štvena angažiranost. Klima benkovačke mikroregije izrazito je prijelaznih osobina i predstavlja vezu kontinentalnih klimatskih obilježja Bukovice i Podgorja s pravim mediteranskim klimatskim karakteristikama obale i otoka. Termički režim je izrazito mediteranski Tab. Srednje mjesečne temperature zraka °CS 1 Zadar Biograd Knin 4,6 6,0 4,6 II 5,6 6,2 4,8 III 8,3 8,5 7,9 IV 12,7 12,8 12,3 V VI VII VIII IX X XI 10,2 11,2 9,0 XII 6,8 8,1 6,5 God. Potrebno je istaći da se svi termički odnosi mijenjaju od jugozapada prema sjeveroistoku, gdje prestaju maritimni utjecaji i gdje su veće visine, tako da su kontinentalna klimatska obilježja izraženija, a to znači veće amplitude, jači ekstremi i veće mogućnosti sniježnih padalina. Ovi odnosi još su izraženiji uzme li se u razmatranje ekstremne temperature. Isto tako apsolutni maksimum za Knin iznosi 40,5°C, Zadar 36,7°C, a Biograd 36,3°C. Jačanje kontinentalnih utjecaja udaljavanjem od mora odlično ilustriraju srednje srpanjske temperature u 7 i 14 sati 1950. Dok je u 7 sati u Zadru bilo 24,2°C, a u Kninu 22,8°C, u 14 sati u Zadru je 29,8°C, a u Kninu 32,9°C Šegota T. Naoblaka je obmuto proporcionalna insolaciji i relativno je malena, ali su ipak bitne razlike benkovačke mikroregije i priobalnog prostora Tab. Pluviometrijski režim je izrazito mediteranski, a to znači relativno velike količine padalina, ali vrlo loš godišnji raspored Tab. Količina padalina povećava se od jugozapada prema sjeveroistoku Dmiš 1131 mm, Strmica 1646 mm tako da u središnjem dijelu benkovačke mikroregije iznosi izmedu 900 i 1000 mm. Utjecaj nepovoljnog rasporeda padalina izrazit je u toku glavnog dijela vegetacijskog perioda IV, V, VI, VII mj. Posljedice ovih odnosa su suše koje nikada nisu bile 41 toliko izrazite u jugozapadnom dijelu regije, već uvijek u surovom krškom i suhom sjeveroistoku i Bukovici. Dakle iako količina padalina raste prema sjeveroistoku bezvodnost je sve izrazitija! Mjesečne i godišnja količina padalina u m m s Stanica Zadar Biograd Knin I 85 83 77 II 76 68 86 III 77 67 89 IV 63 78 80 V 65 67 119 VI 51 45 77 VII VIII 42 48 46 74 51 66 IX 92 77 110 X 108 109 139 XI 141 119 134 XII 104 117 111 Godina 968 929 1134 Maksimalne dnevne količine padalina su velike što ukazuje na njihov pljuskoviti karakter Tab. Čak i krška propusna podloga ne može da konzumira velike količine vode u kratkom vremenu, osobito tamo gdje su ponori neočišćeni ili nemarom zatrpani Stankovci, Nadinsko blato, Trolokve i dr. Maksimalne dnevne količine padalina mmJ Stanica Zadar Biograd Knin I 72 43 53 II 57 36 63 III 59 65 50 IV 50 53 47 V 65 49 66 VI 70 39 70 VII VIII 77 64 40 100 44 56 IX 101 133 84 X 209 86 166 XI 96 72 126 XII 116 86 93 God. Snijega na tlu je malo, jer ukoliko i pada malo se zadrži, osobito u krajevima bliže m om , dok se Bukovica zna češće zablijediti. Mraz je osobito opasan u rano proljeće, jer zbog blage zime biljke znaju rano propupati. U Kninu se hladni dani znaju javiti čak i u svibnju, dok ih u Zadru ima u travnju, a u Biogradu u ožujku4. Najčešći uvjeti za mraz postoje u zatvorenim udubljenjima i ponikvama, gdje se za tihih i hladnih dana javljaju izražene termičke inverzije. Razdioba godišnjih smjerova vjetra u %3 Stanica Zadar Biograd Knin N 5,4 29,9 28,8 NE 14,8 14 12,6 E 21,2 12,3 2,4 SE 17,8 10,4 4,4 S 7 12 9,3 SW 3,7 6,4 7,1 W 8,9 2,8 4,8 NW 9,1 11,8 4,2 Tiho 12,1 0,4 26,4 Vjetrovitost je bitna klimatska značajka mikroregije tab. Od svih smjerova ipak su najučestaliji N i NE bura i S i SE šilok, jugo ali s različitim efektima u prostom. Dok je šilok najizrazitiji na jugozapadu, bura je sve oštrija i kontinentalnija na sjeveroistoku. Prevladavaju tri glavna vremenska tipa: zim ski vlažni šilok uzrokovan utjecajem maritimnih zračnih masa i niskim tlakom zraka, zim ski suhi uzrokovan anticiklonskim grebenom kontinentalnog zraka i visokog tlaka i ljetni izazvan stabilnim anticiklonskim poljem nad čitavim Mediteranom. Svi ovi vremenski tipovi slični su na čitavom primorju s tim da su u Bukovici i sjeveroistočnim krajevima mikroregije mnogo izraženiji utjecaji kontinentalnog zaleđa, a manje mora, što je izraženo osobito ljeti, ali i zimi. Litostratigrafske i geotektonske osobine benkovačke mikroregije bitno su utjecale na prostorni raspored i osnovne karakteristike voda. Na vapnenačkim stijenama razvila se specifična krška pukotinska cirkulacija i voda otječe neizmjemim brojem kanala u podzemlje do zaustavnih pregrada. Suprotno tome na flišnim, laporastim i glinovitim stijenama voda se zadržava i teče površinski. U prostom mikroregije ističe se nekoliko zaustavnih pregrada koje su u skladu s dinarskom stmkturom, tako da je opći smjer otjecanja vode okrenut ka sjeverozapadu odnosno jugoistoku sl. Hidrološka skica benkovačke mikroregije: I - Potpuna zaustava, 2 - Nepotpuna zaustava, 3 - Izvori i vrela, 4 - Dokazani podzem ni tok, 5 - Kapitam i izvori, 6 - Vrulje, 7 - Opći smjer kretanja vode. S obzirom na klimatske osobine, ovaj kraj nema većih količina padalina Zadar 968, Biograd 929, Benkovac 905 mm , a k tome ima i nepovoljan mediteranski režim. Međutim zonalnost sastava i građe, te česti kontakti propusnih i nepropusnih stijena, uvjetovali su pojavu mnogobrojnih izvora i vrela, ali su ona većinom slabo izdašna ili povremena. Stalnih tekućica ovdje praktički i nema, a Baštica, Karišnica i kanalizirane pritoke Vranskog jezera Kotarka, Kličevica i Mirošnica ljeti znaju skoro presušiti, dok zimi mogu postati opasne bujice. Zaustavne pregrade i plitka ali nepropusna podloga na nekim mjestima uvjetovali su pojavu blata kao Nadinsko blato, Trolokve i prostor sjeverozapadno od jezera Vrana. Melioracijom ovih prostora suzbijena je malarija koja je ranije vladala, a flišna podloga omogućila je na nekim mjestima stvaranje akumulacije Vlačine, Grabovac neobično značajnih za agrikulturu. Obilje podzemnih voda dokazuju iskopani bunari kojih je mnoštvo u svim udolinama i obilno se koriste. Budući da na krajnjem sjevemom rubu mikroregije teče rijeka Zrmanja, a istočnom Krka, sigurno je da dobar dio podzemnih voda pripada upravo ovim slivovima. Najveća vodena površina koja tek djelomično pripada prostom mikroregije je Vransko jezero s ukupnom površinom od 30,7 km2. Zbog veze s morem njegova je voda bočata, osobito ljeti, ali se za agrikultum može obilno koristiti, pogotovo kopanjem bunara i kaptažom izvora oko jezera. Vodoopskrba prostora riješena je na različite načine. Najveći dio stanovništva mikroregije snabdijeva se vodom iz suvremenih cistemi s hidroforima. Središnji dio snabdijeva benkovački vodovod Polača, Benkovac, Kula Atlagića i dr. Prostomi raspored biljnogpokrova: 1 - Očuvane visoke šume, 2 - Niske šume išikare, 3 - Šum e u privatnim ogradama, 4 - Mediteranska makija, 5 - Kamenjari i goleti, 6 - Agrame površine pretežno. A - Klimatogena vegetacija mikroregije prije početka destruktivnog djelovanja čovjeka: 1 - Sum e hrasta cmike, 2 - Šum e hrasta medunca s bjelograbom, 3 - Sume hrasta medunca s cmograbom. Vegetacijski pokrov benkovačke mikroregije također ima izraženu zonalnost koja je više posljedica zonalnosti klime nego sastava zemljišta. Maritimni utjecaji slabe prema kopnenom zaleđu, a utjecaj visokih planina Velebita i Dinare sve je prisutniji. Elementi mediteranske zimzelene vegetacije tj. Najveći dio mikroregije nalazi se u pojasu niske submediteranske šume i šikare hrasta medunca s bjelograbom Horvatić S. Dvije su paralelne zone agramih površina. Jedna ide od Stankovaca na Pristeg, Ceranje, Polaču i Nadinsko blato, a dmga od Ostrovice i Vukšića na Kolarinu, Benkovac, Smilčić i Islam Grčki. Manje izdvojene zone nalaze se kod Karina, Brguda i Dobropoljaca. Goli kamenjari nalaze se u svim višim dijelovima vapnenačkih bila, ali su ipak najirazitiji u Bukovici, osobito na platou višem od 500 m. Vegetacijski pokrov u prošlosti je bio znatno drukčiji, a visoke šume raznih asocijacija hrasta širile su se čitavom benkovačkom mikroregijom. Dugotrajnim dmštvenim utjecajima, sječom, ispašom, krčenjem i paljenjem klačina, izvoma klimatogena vegetacija bitno je izmijenjena tako da su se očuvali samo njeni degradacijski stadiji. Intenzitet promjena bio je u skladu s brojem stanovnika, a sigurno je najjači u 19. Biljni pokrov jednako je degradiran u niskim agramim prostorima Kotara i jugozapadnih krajeva kao i na krajnjem sjeveroistoku, a današnje razlike u izgledu posljedica su pretežno vapnenačkog sastava Bukovice, gdje je sječom nastalo spiranje tla, a nakon toga formiranje golih kamenjara. Submediteranska zona šuma hrasta medunca s bjelograbom ipak je doživjela najjaču transformaciju vegetacijskog pokrova, jer je ovdje prezimljavala stoka, a prisojne padine mogle su se iskorištavati tokom cijele zime. Početak intenzivnijeg uzgoja ekonomičnije koze označio je totalnu devastaciju, a vadenje panjeva u blizini naselja definitivno je odredilo izgled mnogih dijelova mikroregije. Tek najnovijim socioekonomskim promjenama, dakle nestankom otvorenog ognjišta, zabranom ispaše koze i općom deagrarizacijom, zaustavljen je proces devastacije biljnog pokrova, ali je malo učinjeno na suvremenoj reforestaciji. Kriza energije mogla bi ponovo dovesti u pitanje opstanak šume, jer je drvo ponovo postalo primamljivo za ogrev. Tla su nastala utjecajem vapnenačko-flišne podloge, procesima dugotrajnog spiranja i snažnim utjecajima čovjeka koji je u novije vrijeme uspio poremetiti prirodne pedogenetske procese. Za razliku od mnogih krških krajeva, benkovačka mikroregija u svojem jugozapadnom dijelu obiluje plodnim i obradivim tlom, a tek na krajnjem sjeveroistoku njih je malo. Crvenice i smeđa primorska tla, te litogeno karbonatna tla nalaze se u tri dinarske udoline: Galovac - Vrana, Nadinsko blato - Stankovci i Islam - Smilčić - Benkovac Trolokve. Najveći dio ovog tla nastao je pleistocenim i holocenim naplavljivanjem, a humusna komponenta javlja se paralelno s utjecajem čovjeka tj. Tamo gdje je plavljenje bilo stalno ili povremeno razvila su se močvama organska tla Nadinsko blato, jugozapadni m b Vrane i Trolokve koja su melioriranjem uređena, ali su time izgubila dio svoje plodnosti koju suvremenim agrotehničkim mjerama treba nadoknaditi. Na ovim kompleksima danas se uspješno uzgaja voće, povrće i vinova loza. Glavnina tla ovdje je koncentrirana u ponikvama koje su oazno razbacane prostorom, a kvaliteta im ovisi o svojstvima vapnenačke podloge. Bukovička visoravan najbolji je primjer totaine devastacije i negativnog djelovanja čovjeka na tlo. Benkovac je jedna od rijetkih općina u Dalmaciji koje nemaju izrađen prostomi plan kojim bi se odredilo lokalitete, te način i uvjete zaštite prostora, jer je neplanska izgradnja ovdje osjetna. Prvenstveno treba zaštititi sve vode, lokalne izvore i obale Vranskog jezera, gdje posebnu pažnju treba obratiti zaštiti jedinstvenog pejzaža i njegova organskog svijeta, jer je on u primorju vrlo rijedak. Potrebno je zaštititi i morfološki interesantnu dolinu Karišnice, te izvjesne kamenjare Bukovice. Sve vode treba čuvati od onečišćenja, osobito otpadnih kanalizacijskih voda i gradnje nepropisnih septičkih jam a. Cirkulacija vode u krškim krajevima vrlo je osjetljiva, a mogućnosti onečišćenja voda nevjerojatno velike čak i na ogromnim udaljenostima. Osobito su opasna kemijska onečišćenja kao posljedica upotrebe različitih kemijskih sredstava za zaštitu bilja, pesticida, herbicida ili upotrebe umjetnih gnojiva, jer je kontrola upotrebe ovdje minimalna ili nikakva. Ne smije nam biti isključivi cilj proizvesti mnogo hrane, već proizvesti zdravu hranu i sačuvati tlo i vode i za generacije nakon nas. Posebno treba zaštititi prostor kao dmštveno dobro, te naselja koja gube sve fizionomske osobine. Nekakva kvazigradska arhitektura počela je prevladavati i na selu, a disperzijske boje upropastile su do kraja ljepotu nekadašnjeg sela. Kuća danas sve manje odražava funkciju prostora, a sve više je ogledalo materijalnih mogućnosti pojedinaca, osobito onih koji rade u inozemstvu i čiji je prosperitet trenutan i nesiguran. Bez prostom og plana teško će biti bilo što od ovoga ostvariti, a ono što je propušteno otišlo je u nepovrat. Naseljenost stanovništvo i naselja Prostomi raspored naseljenosti. Zbog različite gospodarske vrijednosti prostora benkovačka mikroregija nije jednoliko naseljena. Na tom prostom 1981. Benkovački dio Kotara i susjedno zadarsko primorje predstavljaju danas populacijsku jezgm čitave zadarske mezoregije, ali se njeno središte ipak sve više primiče obali i udaljava od zaleđa. Od ukupnog stanovništva mikroregije određeni dio je privremeno odsutan zbog rada ili školovanja tab. Radom u inozemstvu angažirano je 2893 radnika i članova njihovih obitelji, a to je 8,6% ukupnog stanovništva. U mikroregiji privremeno boravi 355 stanovnika koji rade ili se školuju, od čega na Benkovac otpada 111. Kretanje stanovništva od polovine prošlog stoljeća poznato je i objašnjeno Friganović M. U dugom razdoblju od 1857. Stanovništvo ovog prostora nije značajnije emigriralo sve do 1948. Tek tada stvoreni su povoljni uvjeti za 46 Tab. Privremeno odsutno stanovništvo 1981. Benkovac 33549 Benkovac 2955 Ost. Kretanje stanovništva i prosječna godišnja stopa rasta 1948-1981. STANOVNIŠTVO 30922 33697 36319 35562 33549 Pros. Stopa rasta stalno je opadala, a od 1961. Dok mikroregija u cjelini gubi stanovništvo vrše se i značajne promjene unutar njenog prostora. Sve je veća koncentracija stanovništva u Benkovcu koji i u razdoblju 1971-1981. Zabrinjava što i perspektivnija naselja Polača 1971-1981. Tip kretanja stanovništva benkovačke mikroregije 1961-1971. Prirodni prirast u posljednjoj deceniji 1971-1981. Natalitet, mortalitet iprirodniprirast Benkovačke mikroregije 1971, 1975. Stopa prirodnog prirasta 1980. Prirodni prirast stanovništva mikroregije 1971-1980. Hrvatskoj sa stopom od 18-20%, ali je iseljavanjem mladog stanovništva došlo do poremećaja svih demografskih struktura i pojave opadajuće reprodukcije stanovništva koje više biološki nije sposobno da se obnavlja u ranijem opsegu Wertheimer - Baletić A. Migracijska kretanja stanovništva mogu se najbolje uočiti usporedbom prirodnog prirasta i popisima utvrđenog kretanja stanovništva tab. Migracijska bilanca stanovništva mikroregije 1953-1981. Čak i u razdoblju 1971-1981. Zbog opadajuće reprodukcije i starosne strukture stanovništva u budućnosti treba očekivati slabljenje iseljavanja, što nikako ne ohrabruje. Radnici, učenici i studenti mikroregije prema mjestu rada, odnosno školovanja 1981. SRH 1 2 1499 20 1479 3310 75 3235 UČENICI STUD. UKUPNO 2 % Opć. Ukupno 1499 radnika i 1045 učenika općine radi i školuje se u Benkovcu što ukazuje na njegov dosta izraženi centralitet i gravitaciju. Od 3310 radnika, 541 učenika i 215 studenata koji rade ili se školuju u drugoj općini SR Hrvatske, najveći dio otpada na Zadar, a mnogo manje na Šibenik i druge centre u SRH. Ukupan broj dnevnih migranata radnika u mikroregiji 1981. Tjedne migracije su neznatne i odnose se samo na studente. Spolna i dobna struktura ukazuju na niz činjenica o kojima bi trebalo ozbiljno razmišljati. Spolna struktura stanovništva mikroregije i koeficijent maskuliniteta 1971. STACIONARNI TIP P ROGR ES IV NI TIP l 2000 200 0 PCI NA BENKOVAC BEZ BENK0 VCA 100 0 100 200 BENK0VAC Sl. Biološko stablo mikroregije bez Benkovca ima izrazito stacionarni tip, dok sam Benkovac pokazuje osobine progresivnog tipa. ZBORNIK 1 49 Brojni odnos muškog i ženskog stanovništva u posljednjem deceniju bitno se je izmijenio tab. Koeficijent maskuliniteta se je povećao, a analogno tome i postotak muškaraca u ukupnom stanovništvu tako da ne postoji ravnoteža spolova. Budući da ima mnogo faktora koji utječu na spolnu strukturu stanovništva, može se samo naslutiti da povećanje broja muškaraca označava početak slabljenja emigracije ili možda veću mobilnost žena Puljiz V. Dobna struktura pokazuje nepovoljna kretanja od 1971-1981. Udio mladog stanovništva 0-19 opao je za 8,2%, zrelo stanovništvo 20-59 povećalo se za 6,1%, a staro 60 i više za 2,1%. Očito je da stanovništvo stari, a drastična promjena indeksa starenja koji 1971. Ovakva struktura posljedica je emigracija koje izazivaju i depopulaciju i opadanje prirodnog prirasta. Prilike su nešto drukčije u Benkovcu koji nije bio izložen depopulaciji te indeks starenja iznosi svega 21,9%. Glavne starosne grupe stanovništva 1971. Broj djece i omladine tab. Specifične dobne grupe stanovništva u zemlji u % 1981. Socio-ekonomska struktura stanovništva u posljednjem deceniju 1971-1981. Promjene su osobito izražene u strukturi aktivnog stanovništva po sektorima djelatnosti tab. A ktivno stanovništvo mirkoregije p o sektorima djelatnosti 1971-1981. Poljoprivredno stanovništvo u zem lji po aktivnosti 1981. Žene AKTIVNO Žene Sv. UZDRŽAVANO %udio U ukupŽene nom stanovništvu 4847 51,7 1 4846 3281 67,7 1 3280 1971. Kriterij popisa možda se najbolej vidi na primjeru Benkovca gdje ima samo 3 poljoprivrednika, a Dalmacija ima svega 7% poljoprivrednog stanovništva. Odnos aktivnog stanovništva, lica s osobnim prihodom i uzdržavanog stanovništva tab. Aktivnog stanovništva manje je od prosjeka SR Hrvatske, ali je znato više uzdržavanog stanovništva i od prosjeka Dalmacije i SR Hrvatske. Žene sudjeluju sa 64,7% u uzdržavanom stanovništvu, a od ukupnog broja izdržavanih tek 5,3% 889 je izdržavano od članova domaćinstva koji su na radu u inozemstvu. Ukupno stanovništvo u zem lji po aktivnosti 1981. Benkovac Dalmacija SR Hrvatska Br. Samačkih neporodičnih domaćinstava je relativno malo, a porodica u smislu krvnog srodstva ima 83481 3. Domaćinstva po broju članova 1981. Benkovac Dalmacija 7006 100 100 813 11,6 16,5 3 800 11,5 17,5 4 1188 17 24,5 Porodična 5 1018 14,5 12,2 6 898 12,8 6,5 7 640 9,1 3,2 8+ 917 13,1 3,53 Neporodična Samci Višeč. Benkovačkoj mikroregiji nedostaju stručni školovani kadrovi, što pokazuje struktura stanovništva po školskoj spremi koja je dosta nepovoljna tab. Vrlo je visoko učešće stanovništva bez školske spreme, a također je i malo kadra sa završenom srednjom, višom i visokom školom. Visoko učešće nepismenog stanovništva u ukupnom stanovništvu koje 1981. Stanovništvo staro 15 i više godina p o školskoj spremi 1981. Osnov- Srednja NO spr. Benkovac Dalmacija SRH Sigumo je da bi se slika ovih odnosa bitno mijenjala kada bi postojali podaci za stanovništvo do 50 godina tj. Nacionalni sastav stanovništva mikroregije 1971. UKUP- Svega Hrvati NO STAN. Nepoznato 45 0,1 409 1,2 1971. Na prostoru mikroregije živi 40% hrvatskog i 53% srpskog stanovništva tab. U odnosu na 1971. Već je ranije istaknuto da najveći dio stanovništva benkovačke mikroregije živi u jugozapadnom dijelu prostora van Bukovice i da je tu smještena glavnina naselja sl. Njihov prostom i raspored, funkcionalna diferencijacija i povezanost održavaju povijesna kretanja i suvremene socioekonomske prilike. Nema skladne mreže naselja s povezanim funkcijama, međusobnim dopunjavanjem i specijalizacijom, već se razvija isključivo Benkovac kao jedini gravitacijski centar. Populacijski rast i funkcije razvija isključivo na račun svoje regije, što je za budući razvitak vrlo nepovoljno Friganović M, 1980-81 , jer se vrši pretjerana i nepotrebna koncentracija koja, u prostom potencijalnog razvitka agrikulture, može samo štetiti i izazvati još jaču deagrarizaciju. Prostomi raspored naselja i naseljenosti benkovačke mikroregije. Očito je da j e većina naselja smještena na jugozapadu. Perspektivniji lokalni centri Stankovci, Polača i Smilčić nemaju vitalnosti da se uključe u suvremene gospodarske tokove i da razvijaju specifične funkcije, jer je gravitacijska snaga Benkovca prenaglašena, a susjedni veći gradski centri Zadar i Šibenik uključili su ih u svoje zone dnevne migracije. Mišljenje da će Knin postati mezoregionalni centar ovog prostora1 4 preuranjeno je, jer su kretanja prema obali toliko intenzivna, a razvitak priobalnih centara, osobito Zadra a djelomično i Šibenika, toliko snažan da se i Knin nalazi u njihovoj zoni gravitacije. Nivo funkcionalne opremljenosti naselja vrlo je nizak, te je razumljivo da se time potencira gravitacijska snaga susjednih centara. Tek kada naselja mikroregije budu bolje opremljena sadržajima nužnim za prostor u kojem se nalaze, smanjit će se gravitacija prema Zadru i Šibeniku, a i emigracija će sigurno biti znatno manja. Popis stanovništva, domaćinstva i stanova 1981. Razlika iznosi 215 stanovnika. VIII, Pol i starost, Savezni zavod za statistiku, Beograd 1973; Popis stanovništva, domaćinstva i stanova 1981. Razlika zbroja dobnih grupa i ukupno je »nepoznata dob«. Kao bilješka 8 ; Popis stanovništva i stanova 1971. According to its natural characteristics it has an outstandingly transitional character between the features o f the Mediterranean coast and the sub-M editerranean continental hinterland. Natural conditions have influenced the distribution o f its population that is mainly located in the South-W est where living and working conditions have always been more favourable. The population o fth e Benkovac region has been seadily emigrating. In the period between 1953 and 1981. Further unfavourable demographic processes have lately been under way: falling refproduction, depopulation, and aging o f the inhabitants. The socio-economic structure has also been changing as active population is leaving, working population is decreasing and supported population becomes more numerous. The present situation has to be cahanged b y meanas o f social and economical measures. Hidrogeološka grada i orografija terena uvjetuju razdijeIjenost terena na mnogo slivova. To onemogućava veću koncentraciju kako površinskih tako i podzemnih voda. Stoga je samo na jednom potezu Vransko poIje i jezero moguće koristiti izvorsku podzemnu vodu za opskrbu naselja. Površinskih tokova ima puno, ali su relativno kratki i većinom povremenog, bujičnog karaktera. Postoji više lokacija pogodnih za izvedbu vododrživih akumulacija iz kojih bi bilo moguće gravitacijom navodnjavati obradive površine. Limitirajući faktor su velične slivova. U terenu postoji više desetaka izvora i niz kopanih bunara. Ovi su objekti vezani uz površinski dio u cjelini nepropusnih naslaga. Karakteristika im je mala izdašnost i ujednačen režim istjecanja izdašnosti. Ljeti mnogi objekti presuše. Uvod Benkovački kraj obuhvaća središnji dio Ravnih kotara i Bukovice. Ravni kotari i Bukovica su dio dinarskog krša, koji je sa svih strana omeđen morem i rijekama i to : Velebitskim, Zadarskim i Pašmanskim kanalom, Novigradskim i Karinskim morem i rijekama Krkom i Zrmanjom. Izuzetak je maleno sjeveroistočno granično područje prema Plavnom kod Pađana. Međutim u prošlosti je i taj dio bio omeđen rijekom Zrmanjom, koja je nekada bila desni pritok Krke Fritz, 1972. U području Ravnih kotara i Bukovice najviše oborina padne baš na benkovački kraj, 900-1200 mm godišnje. U ovom radu analizirat će se hidrogeološki odnosi benkovačkog kraja te otjecanje površinskih i podzemnih voda prema moru i rijekama Krki i Zrmanji, tj. Vezano s time sagledat će se i mogućnosti korištenja tih voda u području samog benkovačkog kraja. Mogućnost vodoopskrbe nekog kraja temelji se na poznavanju geološke građe i hidrogeoloških odnosa na terenu. Geološka građa benkovačkog kraja istraživana je u niz navrata za razne potrebe, i to kako pojedini lokaliteti tako i šire cjeline. Svi ovi podaci korišteni su oko izrade Osnovne geološke karte SFRJ, koja pruža najkompletni57 ji prikaz geološke građe ovog kraja. Osnovna geološka karta izrađena je po listovima M 1:100. Hidrogeološka istraživanja izvode se tek u zadnje vrijeme. U sklopu izrade Osnovne hidrogeološke karte istražen je zapadni i sjevemi dio benkovačkog kraja Magdalenić i Mamužić 1961 , Fritz i Mamužić 1962, Prvanović 1966 , dok je čitav teren obuhvaćen u okvim izrade hidrogeološke studije Ravnih kotara i Bukovice Fritz 1976 , i 1978. Za potrebe ocjene mogućnosti izvedbe nekih površinskih akumulacija izvedeni su samo najnužniji radovi Ivanović 1960, Cm olatac 1961, Fritz 1981. Bojanić 1958 je napisao kratki izvještaj o bušenju u Nadinskom blatu. Vrlo je koristan podatak o crpljenju bunara Tmbanj u Lišanima obradio K. Jurković - manuskript, za potrebe OVP Split. Osim navedenih radova o vodoopskrbi postoji nekoliko dokumentacijskih materijala koje nisu pisali stmčnjaci npr. Novak 1956 i ne mogu se uklopiti u znanstvenu obradu terena. Prema znanstvenoj podjeli krša benkovački kraj pripada erogenom boranom kršu Herak 1977 često s inverznim reljefom u Ravnim kotarima, gdje su sinklinale grebeni a natiklinale depresije. Opći podaci o terenu Jugozapadni dio benkovačkog kraja koji pripada Ravnim kotarima relativno je ravan, odnosno blago je valovit. Općenito prom atrano teren se postupno uzdiže od jugozapada prema sjeveroistoku. Prelazni dio između Ravnih kotara i Bukovice visine je 200-300, a najviši grebeni u Bukovici viši su od 600 m. Idući prema sjeveroistoku raste i količina oborina. Najviše oborina padne u listopadu, studenom i ožujku. Jesen je toplija od proljeća što je posljedica utjecaja mora. Biljni pokrivač je u Ravnim kotarima uglavnom sredozemni s uvijek zelenim šikarama. U podm čju Bukovice znatan je utjecaj kopna i nalazimo degradiranu kopnenu vegetaciju s listopadnim drvećem i žbunjem. Vegetacija ovisi o litološkom sastavu tla, tako da je na karbonatnim naslagama vapnencima i dolomitima - tipičan krški teren uglavnom rijetka, predstavljena žbunjem, a na naslagama fliša i kvartara veći je dio zasađen kulturama. Hidrografska mreža nije oskudna, ali je stalnih tokova malo. Vodotoci su vezani uz nepropusne naslage eocena i kvartara Kiičevica, Morpolača, Bribiršnica, Baštica, Mirošnica i uz u cjelini slabopropusne naslage Bukovice kraći povremeni tokovi bujičnog karaktera od kojih je najveći Karišnica. Površinsko otjecanje je najveće s nepropusnih naslaga fliša. U kišnom razdoblju mjesečni koeficijent otjecanja kreće se između 0,61 - 0,82. Najmanji je u razdoblju od srpnja do mjna, kada se kreće između 0,08 - 0,13 Grčić 1973. Vransko jezero koje dijelom pripada benkovačkom kraju, ima površinu oko 30 km2. Voda je ljeti malo bočata sadrži oko 1. Donedavno je bilo u kišnom razdoblju plavljeno Nadinsko blato, depresija u kršu. Izvedbom odvodnog kanala i tunela ta je površina pretvorena u obradivo tlo. Danas su još povremeno plavljene neke depresije u nepropusnim naslagama fliša jugoistočno od Benkovca, dio Stankovačkog polja i u podmčju Bukovice i to iza kratkotrajno intenzivnih kiša. Litostratigrafski sastav i hidrogeološke karakteristike stijena Benkovački kraj izgraduju sedimentne stijene krede, paleogena i kvartara. Dio terena koji pripada Ravnim kotarima izgrađuju naslage krede i starijeg paleogena pa58 leocen i eocen a teren Bukovice izgrađuju mlađe naslage paleogena eocen-oligocen. Spomenute su stijene uzduž riječnih tokova i u depresijama prekrivene kvartamim talozima koje se talože i danas. U daljnjem izlaganju iznijeti su samo najosnovniji geološki podaci potrebni za razumijevanje hidrogeoloških odnosa. Kreda je zastupljena u starijem dijelu dolomitima i vapnencima Kj1 2, s time da učestalost vapnenaca raste prema mlađim dijelovima. Mladi dio krede Kj3 zastupljen je dobrouslojenim vapnencima. Kredne naslage izgraduju jezgre antiklinala. Paleogen leži transgresivno na naslagama krede. Libum ijske naslage PcE, razvijene su samo mjestimice, debljine do 20 m, a zastupljene su pločastim vapnencima. Kredni i foraminiferski vapnenci čine vodopropusni kompleks stijena u Ravnim kotarima sa svim karakteristikama krškog terena. Na njihovoj površini ne formiraju se površinski tokovi već sva oborinska voda ubrzo ponire u podzemlje. KJastične naslage srednjeg i gomjeg eocena Ei,3 najčešće su opisane kao »eocenski fliš«. Kontinuirano su taložene na foraminiferske vapnence. Sastoje se iz lapora i pješčenjaka u izmjeni, a u najmlađim partijama taloženi su i konglomerati. U podmčju Benkovac - Ostrovičke Lišane zastupljeni su lapori, vapnenački lapori, laporoviti vapnenci i ulošci konglomerata. Naslage su u cjelini vodonepropusne i po njima teku dva najstalnija površinska toka: Kličevica i Morpolača. KJastične i karbonatne naslage gornjeg eocena Ej izgrađuju podmčje Bukovice. U podmčju benkovačkog kraja ove su naslage taložene kontinuirano na naslage Ej. Zastupljene su s raznolikim litološkim članovima koji se međusobno izmjenjuju vertikalno i bočno. Jugoistočno od Benkovca u starijem dijelu naslaga prevladavaju dobrouslojeni laporoviti vapnenci. Unutar njih lokalno su istaloženi grebenski vapnenci te ulošci lapora i vapnenačkih konglomerata. U središnjem nivou naslaga vapnenaca je manje a u najmladem se lapori, vapnenci i konglomerati višestmko lateralno i vertikalno izmjenjuju. Ove naslage zajedno s mladim EaOli, koje su podjednakog litološkog sastava i izgrađuju preostali dio Bukovice, poznate su u stmčnoj literaturi kao »Promina naslage« prema klasičnom razvoju na planini Promini. Propusnost im varira i u detaljima i u cjelini ovisno o promjeni litološkog sastava od nepropusnih pa do dobro propusnih partija. Čest je slučaj brzog poniranja oborinskih voda u propusne zone i pojava povremenih izvora nizvodno, na kontaktu s nepropusnim laporima. Promatrajući naslage u cjelini može ih se ocijeniti kao djelomično propusne s relativno malom efektivnom infiltracijom oborinskih voda. Kvartame tvorevine nastale su pretežno kao produkt trošenja laporovitih stijena pa ih nalazimo najviše tamo gdje teren izgrađuju lapori. U zapadnom dijelu Smilčić potok Baštica rasprostranjeni su i eolski sedimenti. S obzirom na pretežno glinovit sastav kvartame naslage su slabopropusne do nepropusne. Tektonska osnova hidrogeoloških odnosa Jugozapadni dio benkovačkog kraja Ravni kotari izgrađuju naslage krede i starijeg paleogena koje tvore više antiklinala i sinklinala što se pm žaju u pravcu sjeverozapad-jugoistok. Dolmiti u jezgrama antiklinala kao djelomično propusne stijene vrše funkciju relativnih barijera koje lokalno mogu propustiti vodu u smjem okomitom na pmžanje ali ih većim dijelom usmjemje paralelno svom pmžanju. Vapnenci izgrađuju krila bora i vrše funkciju propusnih terena. »visećih barijera« ispod koje protječu krške podzemne vode. Tek u podmčju Vranskog polja, gdje je teren na maloj nadmorskoj visini, eocenski fliš vrši funkciju barijera. Međutim u graničnom dijelu Ravnih kotara i Bukovice eocenski fliš dolazi u krilu sinklinale šireg prostranstva i dopire duboko u podzemlje te vrši funkciju potpune barijere. Ova barijera je značajna jer u potpunosti razdvaja podzemne vode Bukovice od podzemnih voda Ravnih kotara. Ujedno je to granica dvaju tipova krša, od kojih krš Ravnih kotara obiluje podzemnim vodama dok u kršu Bukovice u sušnom razdoblju vode praktički nema. Sjeveroistočni dio benkovačkog kraja Bukovica jednostavnije je struktume grade. Osnovna tektonska karakteristika ovog i susjednog obrovačkog terena je blagi nagib slojeva prema sjeveroistoku i jasno izražen zonarni raspored listoloških članova. Ovakav nagib slojeva i vertikalna izmjena litoloških članova nepovoljno se odražava na akumuliranje voda u podzemlju jer onemogućava njihovu koncentraciju. Oborinske vode koje poniru u propusne litološke članove slijevaju se u širokoj zoni prema sjeveroistoku propadajući postepeno sve dublje i samo izuzetno, a i tada povremeno, izbijaju na površinu prije erozijske baze doline Zrmanje i Krke koja je izvan benkovačkog kraja. Lokalna erozijska baza je i dolina Karišnice i Karinsko more. Medutim, tamošnji sliv je premalen i s dosta lopara da bi zadržao značajnije vode i za sušno razdoblje pa taj kraj nema izdašnih stalnih izvora, iako u kišnom razdoblju izbijaju lokalno jaki izvori npr. Pećina, Karišnica, izvor Gusar. Slični su odnosi u dolini sjeverno od Bjeline jama Golubnika. Od opisanog općeg toka krške podzemne vode u Bukovici odstupaju izvori koji se pojavljuju na kontaktu Promina naslaga i nepropusnih lapora eocenskog fliša jugoistočno od Benkovca. Slivovi ovih izvora su propusne leće i manje zone u jugoistočnim padinama Bukovice. To su maleni slivovi a izvori nemaju krški režim istjecanja. Zbog prisustva slabije propusnih stijena izvori su stalnog karaktera. Donekle krški režim istjecanja ima izvor - bunar Tmbanj u Lišanima. To je povremen izvor a na mjestu izvora iskopan je bunar. U sušnom razdoblju ustanovljene su crpljenjem u bunam veće količine vode nego što tada istječe na većini spomenutih izvora. Kretanje površinskih i podzem nih voda Nakon prikaza geološke grade i hidrogeoloških odnosa, o čemu ovise mogućnosti vodooprskrbe nekog kraja, potrebno je još analizirati mogućnosti infiltriranja oborinskih voda u podzemlje i kretanje podzemnih i površinskih voda. Propusni vapnenci u Ravnim kotorima odlikuju se karakteristikom da i nakon intenzivnih i dugotrajnih kiša ne dolazi do formiranja površinskih tokova koji bi vode odvodili s njihovih površina. Osim dobre propusnosti stijena za poniranje oborinskih voda važan je i faktor što je teren uravnjen. Stoga se u podzemlju vapnenaca nalaze i kreću najveće rezerve voda. Kompletni ovi slivovi i detaljno tumačenje karakteristika pojedinog tipa razvodnica prikazani su u radu Fritz 1978. Površinski tokovi u Ravnim Kotarima vezani su uz nepropusne stijene eocenskog fliša što je u radu već istaknuto. Uz ove naslage vezane su i mogućnosti ostvarenja vododrživih površinskih akumulacija. Ulaskom površinskih tokova u karbonatne naslage vode ponim u njih ili postupno ili koncentrirano na ponorima pritoci Nadinskog blata. Neki manji tokovi i zimske poplave vode gube se kroz ponore odmah na kontaktu s vapnencima potok ispod Stankovaca, Guzić ponor kod Benkovca. Vode koje ponim u slivu Vranskog jezera kao i oborine koje padnu na tim površinama kreću se prema izvorima uz sjeveroistočni m b Vranskog polja, odnosno prema vmlji Živači u Vranskom jezem. Dakle podzemne vode vranskog sliva izbijaju na površinu u graničnom području benkovačkog kraja ili nedaleko od granice. Slivu rijeke Krke pripada teren jugoistočno do Ben60 kovca. Znatan dio tog sliva izgrađuju nepropusne stijene. Značajno je da i granični teren plodne doline Morpolače i brodskog reljefa Bukovice izgraduju nepropusne stijene pa je na završetku bujičinih tokova s Bukovice moguće izvesti vododržive akumulacije na kotama koje omogućuju dovod vode dc obradivih površina gravitacijom. U ovom slivu površinski tokovi odvode najveći dio oborinskih voda iz benkovačkog kraja u Guduću i Krku. Krške podzemne vode prihranjuju se uglavnom samo oborinama, dosta su duboko u podzemlju, izbijaju na površinu tek uz obalu Krke, gdje su zaslanjene usljed miješanja s vodom Krke Prokljansko jezero. Slivu Bokanjac - Poličnik pripada samo malen zapadni dio benkovačkog kraja izgrađen uglavnom iz nepropusnih naslaga. U njima je izvedena i površinska akumulacija Vlačina iz koje se voda koristi za natapanje poljoprivrednih površina. Relativno malen dio krajnjeg sjeveroistočnog dijela terena pripada slivu Zrmanje i Krke. Propusno područje Bukovice u pogledu infiltracije oborina znatno se razlikuje od Ravnih kotara. Nakon dužih i osobito nakon intenzivnih oborina dolazi do formiranja niza površinskih tokova. Oni se ne formiraju podjednako brzo na cijelom području, već ovisno o zastupljenosti lapora i laporovitih stijena u terenu i o nagibu reljefa. Čest je slučaj i kratkotrajnih poplava depresija u reljefu. U vrijeme kada je teren »zasićen« vodom, Bukovicom teku tokovi tipično bujičnog karaktera. Tada je kratkotrajno aktivno i više izvora izdašnosti i preko 1 mVs. Iz opisanog proizilazi da oborinske vode u kišnom razdoblju relativno brzo ispune propusne dijelove terena, pa najveći dio oborina otječe povremenim površinskim tokovima, bujicama. U podzemlju se infiltriraju relativno skromne količine vode koje najvećim dijelom otječu u smjeru sjeveroistoka i istoka i izviru izvan benkovačkog kraja u dolini Zrmanje i Krke. Manji dio infiltriranih oborinskih voda gravitira prema izvorima jugoistočno od Benkovca. Nešto je izdašniji bunar Trubanj u Lišanima. Uvjeti da se iskopaju novi bunari sličnih karakteristika su mali a svode se na teren oko završetka bujičnih vodotoka s Bukovice. U nepropusne stijene eocenski fliš oborinske se vode neznatno infiltriraju. Uglavnom otječu površinom formirajući okosnicu površinskih tokova u benkovačkom kraju - tokove Kličevicu i Morpolaču. Inflitracija oborina vrši se samo u trošni površinski dio stijena ili u kvartami nanos, koji često prekriva ove stijene. Debljina tog nanosa ne prelazi par metara. Ove se vode koriste preko niza kopanih bunara ljeti često presuše , a javljaju se i izvori ali male izdašnosti. Lavan zapadno od Pristega. Najviše izvora nalazimo u krajnjem zapadnom dijelu terena. Zaključak Područje benkovačkog kraja nalazi se u središnjem dijelu Ravnih kotara i Bukovice i tu padne više oborina nego na okolni teren. Međutim orografija terena i hidrogeološka građa uvjetuju da se površinska i podzemna voda kreću od centralnog dijela okolica Benkovca u raznim smjerovima. Stoga benkovački kraj zauzima periferne dijelove osnovnih hidrogeoloških slivova u Ravnim kotarima i Bukovici. To su slivovi Vranskog polja i jezera, Novigradskog i Karinskog mora i rijeke Krke. Krajnji sjeveroistočni dio terena pripada još slivovima Zrmanje i Miljacke jaki izvor u dolini Krke , krajnji zapadni dio slivu Bokanjac - Poličnik a malen dio jugoistočnog terena slivu Pirovac - Vodice. Ovi glavni slivovi dijele se još na lokalne slivove. Neobično živa razdijeljenost terena na mnogo slivova ne omogućava znatniju koncentraciju kako površinskih tako ni podzemnih voda na području benkovačkog kraja. Koncentracije podzmenih voda interesantne za vodoopskrbu nalaze se uz erozione baze navedenih slivova koje su izvan benkovačkog kraja. To su rijeke Krka i Zrmanja te morska obala i polja uz obalu na niskim nadmorskim visinama Vransko poIje, Bokanjačko blato. Od navedenih erozionih baza samo Vransko jezero i polje dijelom pripadaju benkovačkom kraju. Uz sjeveroistočni rub Vranskog polja na kontaktu propusnih vapnenaca i nepropusnog fliša izbijaju podzemne vode tog sliva na više izvora. Iz najizdašnijeg - Kakme, opskrbljuje se vodom Benkovac. To je ujedno i jedina lokacija gdje se koristi krška podzemna voda. U ostalom području benkovačkog kraja koriste se podzemne vode inflitrirane u površinski, trošni dio u cjelini nepropusnih naslaga fliša i kvartara i to preko niza kopanih bunara i na izvorima. To su vodni objekti koji ljeti često presuše ili im je izdašnost mala. U području Bukovice stanje je još slabije. Osnovne krške podzemne vode koncentrirane su u većoj mjeri u blizini rijeka Krke i Zrmanje. Nekoliko stalnih vodnih objekata u Bukovici nalaze se izvan benkovačkog kraja npr. Pećina Bruška, Bijela voda, Mali i Veliki bunar. Površinski tokovi Benkovačkog kraja vezani su uz nepropusne stijene i uz brdsko područje Bukovice. Pretežno su to samo povremene bujice. U gotovo svim površinskim tokovima postoje povoljni hidrogeološki uvjeti za izvedbu vododrživih akumulacija. Međutim limitirajući faktor za njihovu izvedbu je veličina sliva uzvodno od pregrade, jer su vodotoci u perifemim dijelovima spomenutih hidrogeoloških slivova Ravnih kotara u Bukovice. U razmatranju je više takvih relativno malih površinskih akumulacija na pogodnom mjestu za natapanje plodnih površina u dolini Morpolače. Iz navedenog je vidljivo da su mogućnosti vodoopskrbe u benkovačkom kraju skromne, nedovoljne za današnje potrebe. Rješenje je pronađeno u opskrbi putem Regionalnog vodovoda sjeveme Dalmacije, kojima će se dovesti vode jakih krških izvora na desnoj strani Zrmanje uzvodno od Obrovca vode ličkih ponomica i Velebita. Ivan C r n o l a t a c , Geologija i hidrogeologija područja Baštice u vezi s ostvarenjem akumulacionih bazena, Zadar, 1961, Fond str. Franjo F r i t z , Razvitak gomjeg toka rijeke Zrmanje. Franjo R i t z , Ravni Kotari - Bukovica. Hidrogeološka studija, Zagreb, 1976, Fond str. Franjo F r i t z , Sliv Krivca jugoistočno od Benkovca. Hidrogeološki izvještaj, Zagreb, 1981, Fond str. Vukašin G r č i ć , Meteorološka stanica Baštica. Klimatska funkcija vjerojatnosti, Zadar, 1973, Fond str. Ante I v a n o v i ć , Geološka karta sliva Kličevice, Zagreb, 1960, Fond str. Antun M a g d a l e n i ć i Pavao M a m u ž i ć , Geološka, hidrogeološka i inženjerskogeološka istraž. Žarko M a j c e n , Osnovnageološka karta SFRJ. Pavao M a m u ž i ć , Osnovna geološka karta SFRJ. Pavao M a m u ž i ć i Donata N e d e l a - D e v i d e , Osnovna geološka karta SFRJ, List Biograd 1:100. N o v a k , Ispitivanja mogućnosti opskrbe vodom Bukovice, Split, 1956, Fond str. S u m m a ry G RO U N D A N D S U R F A C E W ATER SU P P IY F E A SIB IL IT E SIN THE A R E A O F B E N K O V A C C R O A T IA The rainfall in the area o f Benkovac is greater than in otherparts o fR a vn i Kotari and Benkovac, Hydrogeologic conditions and relief o f the terrain cause a very developed surface drainage pattem. It enables the concentration o f both surface and ground waters. Therefore spring ground water can be used from on! The area is abundant o f streams, but they are rather short and mostly intermittent and torrential. There exist many sites suitable for good surface storages from which the arable land coud be irrigated by gravitational f! The size o f drainage basins is a coutrolling factor. In that area, there are several dozens o f springs and dug wells getting water from the superficial portion o f generally impermeable sedimentary rocks. They are characterized by a low yield and small variation o f discharges. During summer many springs and wells dry. Ovaj kršni kraj bio j e u prošlosti »tamp o n « područje između Mlečana i Turaka, koji su se medusobno obračunavali razarahjima, paležima i progonom našeg stanovništva. Posljedica ovakvih stoljetnih ratnih prilika bila je teška zaostalost ovog kraja bez ikakvih uvjeta za živcft. Naselja medusobno raštrkana nisu imala jačeg privrednog centra, koji bi ih okupljao i unapredivao. Stoga i historijsko-geografska granica Bukovice i Ravnih kotara na sjeverozapadu u pravcu Novigrada i Nina, te na jugoistoku u pravcu Skradina i Knina nije bila točno odredena, radi čega je Bukovica u demografskom pogledu prelazila u Ravne kotare i obratno. Istom p o oslobodenju zemlje ovom najnerazvijenijem dijelu naše republike pristupilo se je s ciljem da ga se ekonomski i prometno podigne. K ako je Benkovac najveće cestovno čvorište Ravnih kotara i Bukovice preko koga prelazi i željeznička pruga Knin - Zadar, to su nove cestovne magistrale - bukovička na relaciji Maslenica - Obrovac - Žegar - Ervenik - K nin 60 km i ravnokotarska na relaciji Posedarje - Zeleni Hrast - Benkovac - D m iš 56 km osnova za industrijski razvoj cijelog ovog kraja. Industrija kamena, prehrane, kože i obuće, drvna i grafička industrija, tekstilna i druge industrije uz poljoprivredu i turizam općina Benkovac, Biograd, Obrovac i Knin uz gradske centre Zadra i Šibenika baza su daljnjeg ekonomskog prosperiteta ove regije. Realiziranjem ovih ciljeva, Bukovica i Ravni kotari u novim društvenoekonomskim uvjetima postat će ravnopravni partner ne samo sjeveme Dalmacije, već će se i uspješno uključiti u cjelokupnu privredu naše zemlje. U prostomoj podjeli svake zemlje, pa tako i naše - historijsko, geografsko, ekonomsko, prometno i upravno značenje njenih makro i mikroregija je od naročite važnosti za što bliže upoznavanje specifičnosti tih regija, njihovog privrednog potencijala, broja, zanimanja i stmkture stanovništva. Tako i Dalmacija kao cjelina i jedna od 4 5 - BENKOVAČKI KRAJ... ZBO RN IK 1 65 makroregije SR Hrvatske ima mnoge posebnosti, a osobito njena tri pojasa: otoci, obala i zagora. Svaki od ovih pojasa ima svoje prirodno, ekonomsko i društveno obilježje, ali i svoje specifičnosti migracija stanovništva, privredna razvijenost, prometne veze i sl. Obalni centri i njihov utjecaj na zaleđe - zagoru i otoke odlučni su da se Dalmacija kao makro regija dijeli na sjevemu s gradovima Zadrom i Šibenikom, na srednju sa Splitom i na južnu regiju s Dubrovnikom. Bukovica je smještena između južnih padina Velebita i Ravnih kotara, Karinskog mora i rijeke Zrmanje, te srednjeg toka rijeke Krke. Ona je vapnenačka ravan, visine 250-300 m sa brdovitim proplancima Jurišinka 674 m, V. Prosek 658, Ivanova Glavica 653, Kunovac 640, Orljak 573, Vršina 565, Stari vrh 552, Uvezac 549, Visibaba 544, Bjeline 493, Debelo brdo 363 i Zečevo 325 m. Ovi Kotari smješteni su između Bukovice i mora Novigradskog i Karinskog , te zadarsko-pašmanskog kanala, donjih tokova Zrmanje i Krke. Dok Ravni kotari na sjeverozapadu prelaze u Ninsku i Ljubačku dragu, dotle se njihov jug i jugoistok ističu brojnim brežuljcima Mijavica 413 m, Daleko brdo 341, kota kod Stankovaca 326, Cmagora 305, Vukšić 283, Stražbenica 252, Morovača 224, Sopalj 221 i Brda 202 m uz više udolina Nadinska, Vranska i dr. S obzirom na konfiguraciju tla, Ravni kotari su većim dijelom ratarski, a manjim dijelom stočarski kraj, dok je Bukovica pretežno stočarski kraj uz ratarsku proizvodnju. BIOGRAD je bio krunidbeni grad, urb regia s prirom i biskupom na čelu. Od tada je Biograd selo, seoska zajednica s više plemena Jeličići, Pelicarići i dr. Istom po osnivanju općine i suda početkom XIX stolj. J U zadarskoj okolici ima više lokaliteta pod nazivom Obrovec, Obrovic, Hobrovec i sl. Obrovazzo razvio se je u blizini rimskog castruma Clambetae. Stari pisci spominju ovo naselje pod imenom Argyronton, Riporum Ptolemej ; Argyruntum Plinije ; Clambetae Antonijev Itinerarij ; Ourorum, Ouporo, Bravizo, Obbrovizo, Obratium, Obruazzo i sl. Naziv Argyruntum, Argyronton i sl. Po nekima naziv potječe od patuljaste biljke bukavca, koja je ovdje rasla u ogromnim količinama, a ima je i danas. Fortisu ovo je područje bilo »široko polje pljačkanja« od strane Turaka, čije je stanovništvo »ljubeznih manira, puno poštovanja i miroljubivosti«, ali i »široko polje gizdavosti Mletčanima... « Andrović, Po ravnim Kotarima i kršnoj Bukovici, str. Ovaj su prostor obuhvaćale i stare hrvatske župe Ninska sa sjedištem u Ninu, Sidraška u Biogradu, Lučka u Ostrovici i Bribirska sa sjedištem u Bribiru. Dok je Zadar bio glavni grad bizantske Themae, dotle je njegovo agramo-stočarsko zalede s urbiumom živjelo u starim zajednicama, rano i kasno-srednjovjekovnim seoskim općinama, zajednicama prema kojima se je grad sve više širio i s njima formirao prostranu upravno-ekonomsku cjelinu zvanu distrikt. Pomanjkanje lokalnih i regionalnih komunikacija zadarskog zaleda uvjetovalo je, da se je ovo područje, uključujući na sjeveru Ninski, Ljubački i Novigradski distrikt, a na jugu Ostrovički i Vranski distrikt razvilo u pravcu pomorske trgovine1 1i sve većom naseljenošću stanovnika 1527. Srednjovjekovne utvrde - kastrumi Novigrad, Nadin, Tinj i Vrana, a na obali Turanj i Biograd sa Zadrom u ovim burnim ratnim vremenima sačinjavali su integralno područje. Zadarski distrikt u političkom, upravnom i ekonomskom pogledu s graničnim distriktima njih 5 bio je jedinstveno područje počam od Velebitskog kanala i Novigradskog mora, pa do Zadarskog i Pašmanskog kanala, jer su oblici gradske privrede izravno ovisili o proizvodnim mogućnostima privrede zaleđa i obr. Ova prostrana zadarska regija obuhvaćala je i područja izvan Bukovice i Ravnih kotara te je mogla već tada imati površinu veću od 5. U prvoj polovici XV stolj. Istom kasnije on je proširio svoje granice do linije Grusi-M urvica-Zem unik, a zatim i do linije Nadin-Jošani-G orica-Rogovo i izbijao je na more između Biograda i Pakoštana selo Pakoštane je u Vranskom distriktu. Od ovih je Zadarski distrikt bio najveći i obuhvaćao je s otocima i sa zaleđem oko 1150 km1 poslije 1409. « Iz izvještaja zadarskog kneza M. Raukar, Zadar u XV stolj. R a u k a r , Zadar u XV stoljeću str. Područje Bukovice od Zrmanje i Podgorja1 4 do Krke dijeli se na: a Gomju, Obrovačku Bukovicu s naseljima Bilišane, Karin, Kruševo, Medveđe, Obrovac, Zelengrad, Žegar i dr. Centar ovog dijela Bukovice je Obrovac. Centar ovog dijela Bukovice su Kistanje. Područje Ravnih kotara »od Nina do Knina« još od prve mletačke vlasti iza 1409. Broj naselja Područjc Površina u km 1 Stanovništvo Varoši Sela U kupno V ažnija naselja BUKOVICA 819 25. Od toga: Gomja, Obrovačka, »Gornji svijet« Donja, Kistanjska, »Duboka«, »Prava« RAVNIKOTARI 273 8. Benkovac, Obrovac i dr. Benkovac, Novigrad, Obrovac i dr. Sukošan, Zemunik i dr. Biograd, Stankovci i dr. U geografsko-ekonomskom pogledu, Ravni kotari, analogno gomjoj i donjoj Bukovici dijelili su se u 3 proširena kotara, i to: a G om ji kotar sa naseljima Benkovac, Islam G. Centar ovog dijela Kotara je Benkovac. Centar ovog dijela Kotara je Zemunik. Centar ovog dijela Kotara je Biograd na moru. Prema tome, srednjovjekovni Ravni kotari obuhvaćali su i znatan dio Bukovice Karin, Kistanje, Obrovac i dr. Takvi prošireni Ravni kotari obuhvaćali su koncem XVIII stolj. Od naročite je važnosti da su se ova 3 područja - Bukovica, Ravni kotari i njihovo Podgorje u prošlosti, kako je i istaknuto međusobno »preklapali« u 29 naselja, i to : -Bukovica i Ravni kotari u 23 naselja Bilišane, Biovičino Selo, Brgud, Bruška, Đevrske, Ervenik D. Ovdje nam se postavlja pitanje kako, kada i zašto je došlo do ovih podudaranja područja i preklapanja naselja od kojih su neki i u Bukovici i u Ravnim kotarima, a naročito veći - Obrovac, Kistanje, Đevrske i dr. Odgovor nalazimo u činjenici da je područje zagorskog dijela sjeverne Dalmacije još od XVI stolj. Njihova se je đržavna granica stalno pomjerala upravo na ovom dijelu1 5 tako, da je njegovo stanovništvo prebjegavalo, pretežno iz turskog na mletački teritorij, a manjim dijelom i obratno. Oni su na turskom teritoriju obrađivali zemlju pod zakupom, često i kao mletački podanici. Knin, Senj, Zadvarje, Vrgorac i Gabela, te Boka kotorska i Budva -acquisto nuovo - linea Grimani; - iza Morejskog rata 1715-1718 Mlečani su Požarevačkim mirom pomakli svoju granicu Dalmacije prema Hercegovini -acquisto novissimo - linea Mocenigo. Ali čim bi nestala turska opasnost, Mlečani su se vraćali nasilju nad tim stanovništvom,~oduzimali b! Pred navalom Mlečana su kolovođe ove pobune P. Kuridža i glavari Nanić i Žaletić pobjegli u Ljku, jer su bili osuđeni na smrt i na gubitak imetka. Bukovčani i Kotarci oslobađajući se turskog ropstva nisu htjeli da im novi gospodari - Mlečani nameću novi jarm. Venecija osvajanjem novih teritorija rušila je zatečena naselja, uništavala plodove i širila pustoš, a stanovništvo raseljavala, kako bi Turcima - njihovim begovima, agama i trgovcima, te vojnim posadama onemogućila uvjete za život na tom graničnom teritoriju,' te ih tako držala što dalje od svojih gradova na obali. M3BeaeHH HajHeuihe pyKOM aHOHHMHHX aoMahnx HKOHonHcaua, y BpeMeHHMa Ka. IleTKe y 6eHKOBaHKOM ceny KojiapHHH. M3Met y ojiTapHor npocTopa h Haoca CMjeuiTeH je apBeHH HKOHocTac Kojn npeflCTaBJba h rjiaBHy aeKopaunjy xpaMa. FIo CBojoj apxHTeKTOHHUH HKOHOcrac upKBe cb. Oh ce cacrojH oa uapcKHx ijBepn, MK0H0rpaeM h h jiHKOBHMa n p o p o K a A a- BHna CojiOMOHa y ropH. M cyc XpHCTOC 5. JeBaHt enHCTa JlyK a 9. JeBaHt ejiHCTa M a p x o 11. JeBaHl eJiHCTa M aT ej 12. JeBaHtjejiHCTa J ob 3 h 13. A n o c r o ji JaKOB A M3rjiea nKOHOcraca cb. TleTKe y KoJiapMHU 1 A. Ha HKOHOCTacy n p e jiC T a B jte H cb. Anocroji B apT 0Ji0 Mej! AnotrrojT H JTH n JJpyrn pea npa3HHHHe 16. B a B ejieite 21. BacKpceH»e X p h c t o b o TajHa Benepa 23. Yjia3aK y JepycajiHM 24. BjiaroBHjecTH Tpehn pea 29. IleTKe y KojiapHHH TaKO pehn h HeMa ay6ope3hhx yKpaca. C k p o m h o H3BeaeHa npocJtHJiauHja Ha xopH30HTajiHHM BHjeHUHMa jeflHHa cy fleKopauHja H3BeaeHa y apBeTy. H3rneaa, Mef yTHM, na. TpaflHunja ay6ope3a Ha HKOHOCTacHMa cjeBepHe flajiMauHje HHKaa HHje HMajia ay6jber KopnjeHa. Jla ce, K0H3HH0, 0CBpHeM0 h Ha BpnjeMe HacTaHKa CTapnjer cjioja HKOHOCTaca y KojiapHHH. Oh rjiacn: FFpoTO Mapico Bnrac 1833. A jeaaH TaxaB noayxBaT 6 h 6 h o BpnjeaaH Tpyaa. HKOHonnc y 6eHKOBaHKOM Kpajy, Kao h y cjeBepHoj. EpojHH HKOHocTacH n o ceocKHM upKBaMa, HacrajiH yrjiaBhom tokom XVIII h XIX BHjeKa, pe jieKTyjy Ha CBoj HanHH KyjiTypHe h HCTopHjcKe npujiHKe y KojHMa je »HBjejio npaBOCJiaBHO CTaHOBHHiuTBO Te p ern je. Sum m ary A C O N TR IB U T IO N TO THE K N O W LED G E O F IC O N -P A IN T IN G IN THE D IS T R IC T OF B E N K O V A C Icon-painting in the district ofBenkovac, as in North Dalmatia in general, is an interesting, though insufficiently studied aspect o f the heritage o f the Serbs in Dalmatia. The church o fS t. Petka in Kolarina contains a screen with an interesting thematic whole. I t i s a beautiful specimen o fth e altarscreen that was usual in North Dalmatia in the second h a lf o f 18th century. AaeKCHjeBnh, E a ra p a KH ,nxapa, H. BaaeHHHh, ra6neH U , M. Ky3MaHHh, M a jep , J. M yTH 6apnh, M. O jiyjn h ,. H b h tKOBHh. H a 6-Mj'eceHHOM n o M en y y Eeny HHHoaejcrBOBao j e T ep. Bpoj nouiTO Bajiaua iteroB e KibHre neH. IloHajBHuie hx je, pa3yMHje ce, H3 3 a a p a. OMHHKyc K pK a , C. BHTac BeHKOBau , M. KHOKeBHh K p K a , T. ByHKOBHh jepM O H acn m. K p y n e h KanejiaHH » e ra p c K H , 6njbaHCKH, u ih 6eHHHKH, CKpajIHHCKH, HCJ13MCKH H 3ajiapCKH ; J. M njlO pajO B H fl, T. T pK yjba, C. T jiH uiH h, E. BajieHHHhn p e T y p h 38 npeTnjiaTH H K a H3 3 a jip a Koje c y caKynHJiH A. Ky3M aHHh 2 h M. B ajieH TH h, J b. T ojiM apH H h, T. M jiH jnh, K. T ocnojiH eT H h, K. M njiaTO BH h, B. B aK yjia, C. E y30JiH h, A. M jIH juh, T. E p030B H h, A. K y 3 MaHHh, r. B e JiaM ap n h - CKynHTejb H. B p n n h npeTnjiaTHO ce Ha 9 npHMjepaxa. HenocpeflHH cycpeT c obhm KpajeM, Mef yTHM, ocTBapnhe ByK tck jiBHje aeueHHje nocjinje nojaBe npBor PjeiHHKa. O a TpcTa je Huiao 6poaoM, HHje hh CBpahao Ha K0nH0. M H ora nejbaa, no CBoj npHJiHUH 6ojiecHa, k3ko y BpnjeMe jeBaHhejiHja t3 k o h y BpnjeMe npnjeHoca npH naaouie c rjiaBOM nony h oTHpauie ce oaeacaaM a, Kao h y Cp6njH u ito 6HBa. MHorH cy y t o BpnjeMe nyuajiH H3 nyuiaKa. M aja a o c T a n o a p o 6HO o nyTHHUHMa n pncnjejiH M H3 XpBaTCKe, JB. H c k o jih k o caT a n o aojiacK y, OTnyTOBajiH cy nyT 3 a a p a - 3aB puiaB a H3BjecTHJiau. Ha nojiehHHH bh h. HX TonoHHMa, Kao: Ea6hh f ly 6 , EeHKOBau, EpH6Hp, K erap, 3aaap , 06poBau, riepyuiH h; pnjeKe 3pMaH. A fle6ejbaK h noarpalje Henocpeaho cy o n n c a H H Kao »3HflHHe«. K hhh, c apyre crpaH e, HHje yonuiTe yBpuiheH, KaKo ce, HCTHHa, BHiue nyTa noMHH. »PnjeM oBa Bjiax oh3mo HHje HHKaKa nopyra« - yKa3yje ByK - »jep h caMH BjiacH 3a ce6e peKy, H. OHfla ra hecap onpocrH aa He njiaha rjiaBapHHe aok je rofl jkhb«. KoBaHeBHhy h ByKy nonnpoe 199 3ac. C h m h M aTaByjty, KH. H3 KeBHHKy h JB. V, 3a rp e 6, 1950. M H orn cy ce no Heurro ojj6auHUH JlauMaHCTBa, CTajiouie ynHTH h j i h p c k h h CTapaTH ce 3a HapojiHO npocBHTji. »A ko Bac jih h h o h He no3HaM, - o 6 p a h a My ce n e Tap npepajioB H h - jiocTa CTe mh h hhcjiom Hapojiy cjiaBjaHCKOMe no3HaHH no HeyTpyjiHBHX jiHejiHX B auiera 3JiaTHora nepa«. Y HacT3BKy mojih ByKa jia My cKynjba npemnaTHHKe Ha 36npKy njecaMa nepBeH uu, H3BHH. »CBaKOMe HenpncTpacTHOMe hoBeKy - 3aKJbynyje oh - 6 h t he CBejejiHO hjih OBa hjih OHa 6yKBHua, caMo aKO je u ito BajbaHora n o ji h. OpeuiKOBHh - n a he 33thm - HacraBjba - 3ajejiHO c h. H HeKOJiHKa Mjeceua 33thm 30Be ra Jia ce »CKyna« npouiehy. Hre, Hero Ha njiaTy Koja ce 3a H. H KopecnoHjieHTH o6pah ajy ByKy c ojipeheHHM MOJi6aMa: T. BpHHh 3ay3HMajy ce 3a HeKe MJiajinhe Kojn Hjiy y Cp6H jy;30 B. IleTpoBHh Tpa»cH 3aKOh h k J. X aijH ha;3 1 ncpa3H h uiajbe npeKO ByKa MOJi6y 3a »PycKy KaHuejiapHjy«;12 r. H e pnjeTKo h ByK je J. KoBaneBHh 2 3 ACAHV7 , 8080 ByKy, Bojjnue, 20. IV 1846 - BHiue nyTa je npeuiTaMnaHO. V 1837 ; yn. « h ap6HTapcKy yjiory Hapoaa y je3HKy. EpHHh, ByKy, 3a;iap, 4. Floaaun rjije ce roBopn na h u a. ApxHB CAH y , 8269 ; nHCMO jia jT H a H T a Ta6jieHua H3 1861. H o j i a K , 3 o p a jjanMaTHHCKa 1844-1849. IloBOfl My je 6ho TpBeH»e 3o p e c TajeBHM npaBOnHCOM. HanejiHO aajbe oa ByKOBHx npaBonncHHx craBOBa 6hjio je rjiacnjio H»eroBnx cyHapoflHHKa, Cp6cico-jiajiMa thhckh Mara3HH, npoTHBaH h npaKTHHHo h TeopnjcKH H»eroBoj »6yKBHUH«: y HauHOHajiHHM oKpajuHMa h MaH»HHaMa TpaflHunoHajiH3aM je BHuie HarjiauiaBaH, noHMaH yocTajioM Kao HeKa BpcTa oa6paM6eHor HaunoHajiHor MexaHH3Ma. HacynpoT TOMe, no je3HKy cbom h rpat H Kojy je aohocho, 6ho je BeoMa 6jiH3aK 6yKOBCKOM flyxy. YrjieaaH npaBHHK, eBponcKH y3 to 06pa30Ban, oh je y je3HHKO-npaBOiiHChom nHTaH»y 6ho caM0CB0jaH h npoTHBpjenaH, He MHoro oapel eH h oapeaJbHB. Bjih3aK ByKy y H»er0B0M npoTHBJi»eH»y no3ajMHiiaMa H 3 upKBeHOCJiOBeHCKor je3HKa h rpat eH»y hobhx pnjeHH 3 a HayHHy TepMHH0Ji0rHjy, y hcth Max je ofljiyHHH iipothbhhk h H»eroBor Hanejia »Hhiuh Kao iuto roBopHiu«, yBjepeH a a oho, HenpHMjeH»HBO Ha Haui je3HK 36or H»eroBe pacujenKaHOCTH, boah »k mhotom H epeay«. Ejihthcthhkh, aaKJie, cynpoTCTaBJbeH Hap0flH0M, HHje cxBaTHo cyuiTHHy ByK0B0r 3axTjeBa: a a je 5KHBOTBOPHO, je3HHKo ocjehaibe Hapoaa TeMejb je3HKa h fla, pa3yMJbHBO, npoBHHUHjajiHe HenpaBHJiHOCTH Bajba 0fl6 auHBaTH. F IonoB H h. TiyziHHa, npeBOflHJiau h nonyjiapH3aTop HauiHX HapoaHHX njecaMa, n p n r o B o p H o je ByKy u ito P je n H H K H H j e uiTaMnao jiaTHHHhom, u ito ra H H j e o 6 j a c H H o H a T a j i n j a H C K O M yMjecTo Ha jiaTHHCKOM, h Haj3aa, u ito ra je Ha3Bao C p n c K H p je n H H K. Ja mhcjihm a a cy obo CBe TaKO Majie MaHe a a no npaBan He 6h Tpe6ajio HHKora fla oaBpaTH n a je He y3Me. X X II, 18-23 yn. Met y EHrjie3HMa h OpaHuy3HMa HMa hx m hoto Kojn ji3thhckh 3Haay h TajinjaHCKH He 3Haay«. HacjiOB: C epncK n pjeHHm. » ŠIME PERIČIĆ PRILOG POZNAVANJU GOSPODARSTVA BENKOVAČKOG KRAJA U XIX. STOLJEĆU Sažetak Premda nije lako omediti ono što se danas naziva »benkovačkim krajem«, autor u to područje ubraja veći dio sjevemoistočnog dijela Ravnih kotara i nekoliko sela južne Bukovice. To je područje oduvijek nerazvijeno, čije je pučanstvo iskJjučivo obitavalo na selu, te je sasvim razumljivo što se ono i u promatranom razdoblju bavilo uglavnom prvobitnom proizvodnjom, najviše poljodjelstvom. Kroz ovo doba je ovaj kraj doživio stanoviti gospodarski napredak. Vinarstvo je postalo prvom granom poljodjelstva. Da nije više učinjeno na općem gospodarskom uzdizanju uzrok su suša, neznanje, običaji i prevelik broj svetkovina. Najviše je uznapredovalo upravno središte - Benkovac, mada ono nije bilo i najveće naselje ovog područja. To su uvjetovale dvije činjenice: prvo, križanje mnogih puteva u ovom naselju i drugo, uspostava sudsko-upravne vlasti sredinom prošlog stoljeća. Ove su okolnosti pak učinile da se u tom naselju koncentriralo ono malo zanatstva i razvila prilično živa trgovinska razmjena. Naselje Benkovac smješteno je nekako na razmeđi Ravnih kotara i Bukovice, te doista nije lako omeđiti ono što danas nazivamo benkovačkim krajem. Ono je tokom prve polovine 19. To je područje kontinentalnog dijela zadarskog okružja, koje je u sklopu preture, kasnije općine, obuhvaćalo 27 sela poreznih općina sjevemog dijela Kotara i južnog dijela Bukovice; to je ono područje koje mi podrazumijevamo pod pojmom benkovački kraj, isključujući odatle obrovačku i kistanjsku općinu. To je područje bilo oduvijek nerazvijeno, rekli bismo zaostalo, što je uzrokovano u prvom redu škrtošću prirode. Tamošnje je pućanstvo u promatranom razdoblju obitavalo isključivo na selu, te je sasvim prirodno što se ono bavilo uglavnom prvobitnom proizvodnjom, najviše poljodjelstvom. Kako su izgledali to poljodjelstvo i druge djelatnosti u to doba, odnosno koliko su one donosile sredstava za život ovdašnjem pučanstvu pokazat ćemo s nekoliko ulomaka sačinjenih na temelju oskudnih podataka sačuvanih izvora u Historijskom arhi207 vu u Zadru i nešto vijesti iz onodobnog tiska. Zato ovaj prikaz i treba shvatiti jedino kao prilog poznavanju tog problema u navedenom razdoblju, kao dopunu ostalim podacima, a nikako kao cjelovit prikaz problema. I Ovo relativno prostrano područje s 27 poreskih općina-sela i još nekoliko zaselaka, većih i manjih, nije bilo srazmjerno naseljeno. Naime, na oko 56500 ha površine živjelo je sredinom 19. Prosječna gustoća življa bila je malena,2 krajem prošlog stoljeća se kretala između 19 i 20,7 žitelja na km2 , što je bilo najmanje u pokrajini, gdje je prosjek iznosio tada preko 35 žitelja na km2. Neki su to smatrali glavnim uzrokom nerazvijenosti ovog područja. Koliko je poznato, okolica Benkovca je često oskudijevala živežnim namirnicama, što znači da je njihova proizvodnja ovdje ponekad bila nedovoljna3. Ipak, od poljodjelskih grana najjače su bile ratarstvo i stočarstvo. Dakako, to su diktirali prirodni uvjeti, točnije konfiguracija ovdašnjih tla. Zato će upravo o tim djelatnostima pučanstva ovdje biti najviše govora. Prve cjelovite podatke o obradivim i neobradivim površinama tog područja imamo iz 1848. Obradive površine se odnose uglavnom na oranice, a tek neznatnim dijelom na vinograde, maslinike, vrtove i livade. Najveći dio neobradivih površina je otpadao na pašnjake i šumovite pašnjake. Dvadesetak godina kasnije su obradive površine neznatno povećane, što znači da ni poljodjelstvo nije postiglo značajniji napredak. Dakle, struktura zemljišnih površina se ovdje nije bitnije mijenjala. S obzirom na broj žitelja a najviše je zemljišta raspolagala također Vrana, a najmanje Perušić i Benkovac. Nažalost, podaci nude samo ukupne površine negog sela, a ne prema kulturi. Svejedno, i ti podaci pokazuju stanovitu sliku odnosa površina pojedinih naselja okolice Benkovca. Kako rekosmo, ovdje su najrazvijenije grane poljodjelstva bile ratarstvo i stočarstvo. Kroz promatrano razdoblje je ovdašnje poljodjelstvo bilo vrlo primitivno: najviše se rabio plug, koji je osim orala bio sav drven, primitivan, kao uostalom i drugdje u pokrajini. I druga poljodjelska oruđa su bila slična, neprikladna, premda je potkraj stoljeća bilo nastojanja na tome da se ona osuvremene, unaprijede. K tome, najveći dio ovdašnjih zemalja bile su u isključivom posjedu seljaka, ali je bilo dosta zemlje u rukama gradskih Zadar i varoških Benkovac, Biograd, Obrovac posjednika. Samo ćemo spomenuti da su ovdašnji seljaci do sredine prošlog stoljeća davali državi desetinu od uroda, kasnije porez na prihod odnosno zemljarinu, dok su posjednicima obrađivači stalno podavali dominikale, stanoviti dio od uroda zemalja, već prema uvjetima pismenih ugovora. V, Disretto di Becovaz I; Valentino L a g o , Memorie sulla Dalmazia, sv. I pored slabe obrade, žita je redovito bilo gotovo toliko da se čuanstvo moglo prehraniti njime. Nekada je bilo i stanovitih viškova, a 1853. Daleko ispod uobičajenog prosjeka bila je žetva 1874. Čini se da je krajem prošlog stoljeća ipak donekle unaprijedđena proizvodnja žitarica: tako je 1896. Uzimajući u obzir pak pojedina sela, mnoga su od njih proizvodila žita samo za nekoliko mjeseci, ovisno o površini i kakvoći oranica koje su zasijavali. U tom su pogledu najbolje, razumije se, prolazili Vrana, Nadin i Polača1 2. U načelu je zemlja sela Kotara plodnija od one bukovačkih sela, pa su ova bila u daleko težem položaju što se tiče poljodjelske proizvodnje odnosno prehrane. Povrtlarstvo je bilo slabo razvijeno. Neki su uzrok tome tražili u nedostatku vode i povrtnog sjemena. Nama se pak čini da to nikako ne stoji, jer ovo područje ima vode, a vlasti su uvijek nudile sjeme onima koji su ga htjeli sijati i uzgajati. Najviše su uzgajani bob, grah, leća i dr. Kupus se gotovo i nije ovdje uzgajao do toga doba; tek potkraj prošlog stoljeća on je uzgajan nešto više. Dvadesetak godina kasnije, u godini slabe ljetine, na ovom je području dobiveno 150 mecena povrća i samo 3000 funti kupusa1 4 Krumpir se ovdje počeo nešto više uzgajati tek u trećem desetljeću prošlog stoljeća, ali samo u nekim selima, gdje je bolje uspijevao. Potrebno je reći da povrtlarstvo ovdje nije bilo bolje razvijeno ni kasnije, pa ni početkom našeg stoljećas. Kako za Mlečana u dalmatinskoj Zagori u načelu nije bilo dozvoljeno uzgajati vinovu lozu, to vinogradarstvo do sredine 19. Tada je benkovačkoj preturi bilo zasađeno tom kulturom samo oko 330 ha zemlje. Godišnje se prosječno dobivalo 20000 emera 11200 hl vina. Medutim, znalo je biti i vrlo slabih jematvi; tako je 1853. Emer zaprema 56,5 litara. ZBO RN IK I 209 ma osjetno slabih jematvi, te je preostatak namicalo iz ostalog dijela pokrajine, najviše s područja šibenske preture, koja je bila najbliži vinorodni punkt. Kada je pak bolest napala vinograd Italije i Francuske, u šestm desetljeću prošlog stoljeća, i ovdje se počinje razvijati vinogradarstvo. Vinova loza je sadena iz godine u godinu, te je krajem toga stoljeća pokrivala više od 1700 ha zemlje benkovačke općine1 7. Naravno, razmjerno tome rastu i proizvedene količine toga proizvoda. Proizvedene količine su doživljavale znatne oscilacije, uzrokovane sušom, bolešću loze ili gradom. Tako se zna da je 1874. Nažalost, filksera je i ovdje ostavila svoj trag, te otuda i proizvodne oscilacije ovog značajnog poljoprivrednog proizvoda. Najvinorodnija sela toga područja su oko 1870. To ujedno znači da su ona mogla uživati i najviši standard života, što im je omogućavala prodaja viškova vina. Premda je ovo područje pružalo povoljne uvjete za uzgoj voćaka, voćarstvo ipak ovdje nije bilo razvijeno. Svejedno sus neke voćke uzgajane, ali u vrlo malom, gotovo neznatnom broju. Ono voćaka što je bilo najviše se odnosilo na jabuke, kruške, trešnje i smokve. Deset godina kasnije je zabilježen obilat urod voća: tada su ovdašnje voćke dale čak 30000 mecena voća2 5 te je bilo i viškova. Tako je bilo potkraj toga stoljeća kada je u Benkovcu osnovan rasadnik voćaka, te se ovdašnje voćarstvo sve više unapređivalo Poput vinogradarstva i maslinarstvo je ovdje bilo zapostavljeno tokom prošlog stoljeća. Štoviše, maslinarstvo ovdje nikada nije bilo razvijeno, kao ni drugdje u zagorskoj Dalmaciji onog doba. Zna se pak da je sredinom prošlog stoljeća ovdje dobiveno prosječno 100 emera maslinova ulja. Maslina je uzgajana samo u pojedinim selima toga područja, najviše u Korlatu, gdje je 70-tih godina bilo oko 500 stabala, dok je u nekim selima bilo samo po nekoliko desetina toga stabla. Slično je bilo s bajamama. Poznato je da je u nekim selima sredinom 19. Tek onda kada je u Benkovcu uspostavljen državni voćni rasadnik,2 8 ovdje se sve više uzgajaju trešnje, višnje, kajsije i breskve. V, Distretto di Bencovaz I. V, Distretto di Bencocaz I. I takve kakve su bile, šume su uništavale sječom i ispašom koza. Svejedno se u tamošnjim šumama oko 1850. Zato su krajem 19. Dakako, napori su urodili plodom, te je za samo nekoliko godina ovdje bilo pošumljeno nekoliko desetina hektara ogoljelih površina30a Seosko pučanstvo nije bilo dovoljno svjesno znaačaja šuma pa je sve zabrane smatralo kršenjem njegovih prava. Nasuprot stanju šuma, pašnjaci su ovdje bili vrlo prostrani. To su bili najviše šumoviti pašnjaci, makija, pogodni za napasanje stoke malog zuba. Livada je bilo malo, a one koje su postojale bile su vrlo slabe. Tek na razmeđi 19. Na žalost, kao i zemljoradnja, tako je i ovdašnje stočarstvo bilo primitivno. Nije bilo staja, nedovoljno sijena i krmnog bilja, a isto tako su stoku napadale i uništavale bolesti. Prvu statističku vijest o stočarstvu benkovačkog kraja u prošlom stoljeću imamo iz 1818. To se odnosi na područje tadašnje vice-serdarije Benkovac, odnosno na dvanaest sela jugoistočnog dijela kasnije preture. Sudeći prema tim podacima tada je ovdje stočarstvo bilo dosta slabo razvijeno. Po broju stoke je prvo mjesto pripadalo Stankovcima 2332 ovce i 144 goveda , a na drugom mjestu je bila Kolarina 1072 ovce i 51 govedo 3 3 Ako se pak uzme u obzir broj žitelja pojedinog naselja onda u tome prvenstvo pripada Kolarini. Dvadesetak godina kasnije 1830 po broju stoke sitna i krupna zuba na prvom mjestu stoji Buković i Banjevci. Kako se kretao broj pojedine vrste stoke ovog područja od 1830. V, Distretto di Bencovaz 1855. Koze su, čini se, najveći broj dostigle upravo tada, da bi potom njihov broj sve više opadao. Primjetne oscilacije su uzrokovane oskudicom hrane, odnosno ugibanjem stoke zbog nedovoljnosti hrane i ljeti i zimi, te stočnim pošastima koje su bile čest gost ovog područja. Potrebno je reći da je stočarstvo bilo tada najrazvijenije u Nadinu, Bukoviću i Kuli Atlagića, te da je oko 1880. To što je vrijedilo za kotar, vrijedilo je i za benkovačku općinu kao manju upravnu jedinicu. Stoka je u prvom redu napasana na zajedničkim pašnjacima, a manje u privatnim ogradama. Sustav pustopašice, slobodne ispaše, je predstavljao, kako ističu suvremenici, veliku zapreku promicanju ovdašnjeg stočarstva uopće. Tako zvano sitno stočarstvo nije bilo osobito razvijeno, premda su postojali dobri uvjeti. Može se zato reći da je ono bilo stvarno zapostavljeno. Peradarstvu se dugo nije pridavao gotovo nikakav značaj. Kada je oko 1820. Taj entuzijazam nije, na žalost, bio duga vijeka, pa se sredinom toga stoljeća rijetki seljaci bave pčelarenjem. Tako vladin posjetitelj 1855. Ni kasnije nije bilo mnogo bolje, i pored velikih nastojanja vlasti. Tako se zna da je ovo područje 1869. Krajem stoljeća je uzgajana ovdje jedino domaća pčela: ulišta su još uvijek bila jednostavna, osim u rijetkim slučajevima. Nešto više se ta djelatnost tada obavljala u Kistanjama, gdje je bilo cvijeta kadulje u obilnim količinama. Nekako je slično bilo i s uzgojem svilčevih čahurica. U četvrtom i petom desetljeću prošlog stoljeća je svilogojstvo ovdje bilo sasvim zapušteno, pa neko doba nije bilo vađenje čahurica. Nakon toga ta djelatnost doživljava nazadak: 1864. Kada je uveliko snižena cijena čahuricama i sirovoj svili na evropskom tržištu, oko 1880. Naravno, stočarstvo je davalo stanovitu korist uzgajivačima. To se u prvom redu odnosi na prehranu mlijeko, meso i odjeću i obuću vuna, koža , što je ovdje trošeno ili rabljeno. Jedan dio tih viškova se prodavao. Dotične količine nam nisu poznate u većoj mjeri. Znamo pak da je 1863. Desetak godina kasnije zabilježena je daleko manja proizvodnja tih stočkih proizvoda, odnosno njihovih 36 Narodni list, Zadar 1881, br. V, Distretto di Bencovaz1855. Maschek, Manuale del Reeno di Dalmazia, za 1872, 83. Isto, 1865, XI A, br. Istina, taj podatak se odnosi na izuzetno slabu godinu, ali se može pretpostaviti da i inače nije moglo biti mnogo bolje. II U zagorskoj Dalmaciji, pa tako i u benkovačkom kraju, je oduvijek bilo kućnog obrta kojim su podmirivane potrebe ovdašnjeg pučanstva u odjeći, obući, neophodnom oruđu i sl. Tako je, razumije se, bilo i početkom prošlog stoljeća. Svejedno to nije ni izdaleka podmirivalo potrebe ovdašnjeg pučanstva, pa je bilo potrebno unaprijediti preradu uopće. U doba francuske uprave Dalmacijom sustavno se pokušalo raditi na tome da se razviju oni zanati koji su selima bili najneophodniji - kovači, kolari, stolari i zidari. Takva je akcija nastavljena idućih godina, ali uspjeh nije bio razmjeran uloženom trudu. Sredinom toga stoljeća ovdje nalazimo najviše kovača 18 , zidara 3 i opančara 4 , a bilo je još cipelara, pekara, mesara, stolara, kotlara i sličnih zanimanja45. Nešto kasnije 1856 u benkovačkoj preturi bilo je: 9 mesara, 18 mlinara, 3 pekara, 20 kovača, 1 cipelar, 1 zidar, 3 puškara i 18 pomoćnih radnika, valjda šegrta. Slično je bilo i sljedećih godina46, osim što je rastao broj pomoćnih radnika. Dakako, najveći broj tih obrtnika je bio nastanjen u Benkovcu. Petnaestak godina iza toga već mnoge obrtnike nalazimo i u tamošnjim selima. Tako u Jagodnji Gomjoj postoje 4 kovača, 4 zidara i 1 stolar; u Popoviću 3 zidara, 1 kovač i 1 stolar; u Lišanima dva zidara i 1 kovač; u Nadinu 1 kovač i jedan zidar; u Korlatu 1 kovač; u Tinju 1 kovač; u Polači 3 kovača; u Stankovcima 6 zidara, 1 kovač i 1 zidar; u Kolarini po jedan kovač i zidar; u Budaku dva zidara; u Banjevcima 4 zidara i 1 klasar. Prema tome, tada je u preturi znalo biti ukupno nekoliko desetina raznih zanatlija, koji su tada, reklo bi se, mogli zadovoljavati potrebe tamošnjeg pučanstva. Značajan obrt je ovdje predstavljalo mlinarstvo. Spomenut ćemo da se sredinom toga stoljeća ovdje nalazi dosta mlinova na vodu. Najviše ih je bilo u Vrani, Kakmi i Lepurima. Ove su mlinice sve do kraja 19. Početkom ovog stoljeća osnovana su također dva mlina na benzin: jedan veliki u Benkovcu Dimitrović i drugi manji u Stankovcima M. To je uvelike unaprijedilo ovaj obrt na ovom podmčju. Može se dakle ipak kazati da je ovdašnje zanatstvo tokom 19. Tek mlinovi na naftni pogon imaju neka obilježja industrijaliziranog oblika rada. HAZd, Spisi Okružnog poglavarstva u Zadru, svež. Tokom prošlog stoljeća su održavani mnogi kolski putovi, a popravljani oni koji su povezivali upravno središte s okolnim selima. To mu je davalo značaj trgovinskog središta područja. Još važnija je bila cesta koja je vodila od Biograda, preko Benkovca i Karinu u Obrovac, jer je ovo trgovište povezivala s Likom odnosno Hrvatskom. Već sredinom prošlog stoljeća tamo nalazimo četiri prodavaonice mješovite robe i jednu duhana. Dakako, kasnije je njihov broj porastao. Potkraj toga stoljeća je uvedena poštanska veza između Zadra i Benkovca,53, te je sve to skupa usmjeravalo pučanstvo bliže i daljnje okolice u Benkovac, u svrhu razmjene mnogih dobara i usluga, odnosno kupovine potrepština. Kako smo vidjeli, benkovačko je područje od sredine prošlog stoljeća proizvodilo stanovite viškove poljodjelskih proizvoda. Poslije podmirivanja vlastitih potreba ili u svrhu stjecanja novca za druge potrebe, seljaci okolice su u varoši prodavali svoje proizvode ovdašnjim trgovcima. Krajem toga stoljeća se to najviše odnosilo na žito i vino, te sirove kože, vosak, vunu i krizanteme54. Tada su mošt i vino najviše prodavani u Liku, žito u Zadar i Knin, a stočne proizvodi preko treće ruke u Zadru, Trstu i Senigaliji55. Male viškove maslinova ulja su proizvodila sela: Stankovci, Banjevci, Budak i Vrana koje su onda prodavali u pokrajini56. Spretnost benkovačkih trgovaca je učinila da je na raskršću prošlog i ovog stoljeća ovdašnja trgovinska razmjena cvjetala, što je još više oživjelo netom uspostavljenim pazarom. Time je razmjena dobara ovdje postala svakodnevnom, iz čega su najveću korist izvlačili domaći trgovci. IV Kroz promatrano razdoblje je područje benkovačkoj kraja doživljavalo ipak stanoviti gospodarski napredak.